Projekt "Lebensborn" ili "izvor života" sastojao se od niza domova koje je uspostavio SS Heinricha Himmlera i koji su trebali osigurati lozu koja će pomoći u upravljanju nacističkim imperijem. Domovi su kasnije popularizirani kao rasplodne farme za plavokosu i plavooku rasu gospodara.
Matthias Meissner, upravitelj organizacije Lebensspuren ("tragovi života") koja predstavlja djecu projekta Lebensborn, rekao je da je skup bio nužan kako bi se otvoreno govorilo o tim domovima i iza sebe ostavilo neke mitove.
"Cilj je bio dovesti tu djecu u javnost, potaknuti ih da otkriju svoje porijeklo ali i pokazati vanjskom svijetu da kliše o rasplodnoj farmi s plavokosim i plavookim roditeljima nije točan", rekao je.
Suvremeni autoriteti poput Njemačkog povijesnog muzeja, slažu se da ne postoje dokazi da su ti domovi funkcionirali kao ljudske rasplodne farme za "nordijske nadljude". No SS je pozorno provjeravao sve koji su u njih ulazili i koji su morali dokazati da su njemačkog porijekla i da unatrag dvije generacije nemaju nasljednih bolesti, rekao je Meissner.
Tijekom Drugog svjetskog rata nacisti su osnovali takve domove na okupiranim teritorijima poput Francuske, Belgije a posebice Norveške, kako bi zbrinuli lokalne žene koje su ostale trudne s njemačkim vojnicima.
Po većini procjena u okviru projekta Lebensborn oko 8000 djece rođeno je u Njemačkoj a čak i do 12.000 u Norveškoj, koju su nacistički rasni teoretičari smatrali najviše arijevskom.
