Karadžić se skrivao 14 godina, a nakon uhićenja nije se htio ni izjasniti o krivnji. Za sebe je tražio oslobađajuću presudu

Radovan Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske, uhićen je 21. srpnja 2008. godine, nakon višegodišnjeg skrivanja pod lažnim identitetom. Traženi ratni zločinac devet dana kasnije, 30. srpnja, izručen je Haškom sudu.

Pročitajte i ovo od prije poznat policiji Pijan izazvao nesreću u kojoj su poginule dvije sestre, sada tvrdi da nije kriv: "Bježao sam od ljudi koji su me htjeli ozlijediti" Od Nobelove nagrade do hipija VELIKA GALERIJA Cirkusom počeo, cirkusom završio: Pogledajte u kakvom je izdanju Filip Zavadlav dočekao presudu

Pred sudom se prvi put pojavio već sljedećeg dana te je za 30 dana odgodio svoje izjašnjavanje o krivnji. Kasnije, tijekom 2008. i 2009., o krivnji se nije izjasnio, a u zapisnik je u njegovo ime uneseno da se ne osjeća krivim.

Suđenje je započelo 26. listopada 2009. Karadžić je na početku pokušavao sabotirati suđenje odbijanjem dolaska u samu sudnicu, ali je popustio je nakon što je sud imenovao obranu po službenoj dužnosti. Nakon toga se pojavio u sudnici i branio se sam. Karadžić je za sebe zatražio oslobađajuću presudu tvrdeći da nije imao vlast koju mu tužiteljstvo pripisuje, osporavajući da su se genocid i etničko čišćenje u BiH uopće dogodili.

Tužitelji su tijekom procesa izveli ukupno 337 svjedoka, a Karadžić njih nešto više od 200. Završne riječi održane su krajem rujna 2014.

Optužnica Tužiteljstva Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) teretila ga je za genocid i zločine protiv čovječnosti koje je počinio na teritoriju BiH u razdoblju od 1992. do 1995. godine.

ICTY je prvi put optužnicu za genocid protiv Karadžića podignuo 1995. godine, no on se uspješno skrivao punih 14 godina. Kada je uhićen, otkriveno je da se skrivao koristeći lažne dokumente i ime dr. Dragan Dabić, pod kojim se bavio alternativnom medicinom i tako zarađivao novac u privatnoj ordinaciji u Beogradu. Nitko od ljudi kojima je bio okružen, njegovi stanodavci, kao ni ljudi s kojima je radio, nije znao da se ispod duge bijele brade i crnih naočala krije traženi Radovan Karadžić. 

Sumnjao da ga se prisluškuje, tražio ponavljanje suđenja

Početkom 2015. Karadžić je zatražio od nizozemskih vlasti da provedu istragu i obavijeste ga o njezinim rezultatima jer sumnja da je njega i njegova pravnog savjetnika Petera Robinsona tijekom povjerljive komunikacije između klijenta i odvjetnika prisluškivala nizozemska tajna služba.

Karadžić je tijekom godina na više načina pokušavao osujetiti svoje suđenje pa je tako više puta podnosio zahtjev da se njegov slučaj ponovno otvori kako bi u dokazni spis obrane uvrstio svjedočenje Fadila Banjanovića koje je, kako je tvrdio, tužiteljstvo od njega skrivalo desetak godina.

Sud je potvrdio da je tužiteljstvo prekršilo pravilo o objavljivanju dokaza, no utvrdio je da nema pravne osnove da se slučaj Karadžić ponovno otvara jer informacije u dokumentu "nisu od značaja za utvrđivanje kredibiliteta Banjanovića".

Kriv za genocid u Srebrenici

Haaški sud je 24. ožujka 2016. Radovana Karadžića proglasio krivim za genocid u Srebrenici te nepravomoćno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 40 godina. Sudsko Vijeće tada je objasnilo da ne sumnja da je optuženi Karadžić znao za tisuće zatočenih bosanskih muslimana čine značajan postotak svih muških bosanskih muslimana iz Srebrenice. Iako je sve to znao, nije pokušao zaustaviti plan ubijanja.

Kao vrhovni zapovjednik vojske Republike Srpske osobno je naredio da se muškarci, bosanski muslimani, premjeste u Zvornik kako bi bili ubijeni. Karadžić je proglašen krivim i za eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice ubojstvima muškaraca i dječaka.

Vijeće je kazalo da smatra da Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za kazneno djelo uzimanja talaca kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

Radovan Karadžić oslobođen je krivnje za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina, no proglašen je krivim za progone i ubojstva na tim područjima. Kriv je i za ubojstva u Sarajevu.

"Gađanje civila snajperima bilo je uobičajeno i svakodnevno, a događalo se u periodu od tri godine. Pucalo se po djeci dok su se igrala, išla iz škole ili vozila bicikle", konstatiralo je Vijeće.

Vijeće je zaključilo da je optuženi značajno doprinio ostvarenju plana budući da se nalazio na samom čelu vladinih struktura. Kao vrhovni komandant VRS-a davao je direktive te dopustio da kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja traje unedogled.

Tražio noviji laptop da može pripremati žalbu

Nakon izricanja prvostupanjske presude pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) Karadžićev slučaj prebačen JE na Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), pred kojim je održan i žalbeni postupak.

Nekoliko dana nakon izricanja presude od ICTY-ja je tražio da mu se dopusti da rješenje o žalbi na presudu čeka na slobodi. Njegov odvjetnik Peter Robinson tada je, početkom travnja 2016., kazao kako je Karadžić u velikom stresu otkada mu je izrečena presuda te da se osjeća "kao tigar u kavezu". Karadžić je tada tražio i noviji model laptopa kako bi pripremio žalbe na presudu tvrdeći da mu je postojeći IBM-ov model prespor, a nema ni pristup internetu.

"U nekim zatvorima u Europi ljudi imaju pristup internetu, kontroliran naravno. Oni mogu pratiti razvoj znanosti", rekao je Karadžić.

Rasprave su održane tijekom 2018. godine, a obrana je tražila izuzimanje sudaca prizivnog vijeća zbog navodne pristranosti. Sudac Theodor Meron sam se povukao iz sudskog vijeća.

Nakon što je 2006. u ćeliji preminuo bivši srpski predsjednik Slobodan Milošević, Karadžić je ostao najviše rangirani dužnosnik kojem se presudilo za zvjerstva počinjena tijekom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.