Sjevernokorejski vojnici (Foto: Arhiva/AFP)
Sjevernokorejski vojnici (Foto: Arhiva/AFP)

Smrtni slučajevi u zloglasno okrutnim sjevernokorejskim gulazima prestali su se bilježiti otkako je vlast u toj posrnuloj državi preuzeo Kim Jong Un, tvrdi jedan od bivših sjevernokorejskih logoraša.


"Kad je Kim Jong Un došao na vlast, pitao je dužnosnike koji su nadzirali logore za radnu obuku o visokoj stopi smrtnih slučajeva. Rezultat tih razgovora bila je uputa da zatvorski dužnosnici više ne bilježe smrti premorenih zatvorenika", dodao je isti izvor.

Navedeni bivši sjevernokorejski logoraš, koji je htio ostati anoniman radi sigurnosti svoje obitelji, intervju je dao za portal Daily NK News, a prenosi ga Telegraph. Bio je zatvorenik zloglasnog disciplinarnog centra za rad Tongrim u provinciji Sjeverni Pjongan.

Tvrdi kako je osobno vidio medicinske dokumente dok je bio bolestan i zadržan na liječenju u klinici unutar gulaga te da su ti dokumenti pokazali veliku smrtnost logoraša u periodu između 2011. i 2014. godine u Sjevernoj Koreji.

Navedeni je sjevernokorejski bivši logoraš u gulagu proveo godinu dana te je opisao tamošnji život kao mješavinu gladovanja, brutalnog tretmana i podmićivanja. Svi su zatvorenici nastojali preživjeti mukotrpne sate dugog i teškog rada, na oskudnim porcijama i kaši od kuhane riže.

"Pomislio sam da sam mrtav"

Logoraši koji ne bi ispunili dnevnu kvotu rada bivali bi brutalno pretučeni te bi im se uskraćivala i hrana, što je rezultiralo čestim kolabiranjem radnika od izmorenosti i neuhranjenosti.

Kad je ponudio jednom kolegi dio svoje hrane, čuvari logora bacili su ga u samicu. "Bilo mi je toliko hladno i bio sam toliko gladan da sam pomislio kako sam mrtav", rekao je.

"Oni se doista prema nama nisu odnosili kao prema ljudskim bićima, s obzirom na način na koji su nas tukli, ponekad i do smrti", naglasio je preživjeli bivši sjevernokorejski logoraš.

U gulagu je postojala i hijerarhija među logorašima, dodao je, jer bi oni koji su imali nešto više novca taj novac koristili za podmićivanje i uspon na bolje pozicije kao nadzornici grupe ili bi postali doušnici.

Staleži unutar gulaga

Bolje stojeći logoraši srednjeg staleža mogli su podmićivanjem izbjeći tešku inicijaciju prilikom prvog dolaska u logor, koju čini 30 dana indoktrinacije, premlaćivanja i teškog fizičkog rada.

Za obične logoraše radni dan počinjao je u 5 ujutro, a radna mjesta smjeli bi napustiti tek u 23 sata navečer, kad bi već bili preko ruba snage.

Oni koji nisu imali obitelji da im donosi dodatnu hranu radili su i do 3 ujutro, u zamjenu za hranu. "Bio je to jedini način na koji su zatvorenici mogli preživjeti", otkrio je bivši sjevernokorejski logoraš.