"Kad je Kim Jong Un došao na vlast, pitao je dužnosnike koji su nadzirali logore za radnu obuku o visokoj stopi smrtnih slučajeva. Rezultat tih razgovora bila je uputa da zatvorski dužnosnici više ne bilježe smrti premorenih zatvorenika", dodao je isti izvor.
Pročitajte i ovo
Navedeni bivši sjevernokorejski logoraš, koji je htio ostati anoniman radi sigurnosti svoje obitelji, intervju je dao za portal Daily NK News, a prenosi ga Telegraph. Bio je zatvorenik zloglasnog disciplinarnog centra za rad Tongrim u provinciji Sjeverni Pjongan.
Tvrdi kako je osobno vidio medicinske dokumente dok je bio bolestan i zadržan na liječenju u klinici unutar gulaga te da su ti dokumenti pokazali veliku smrtnost logoraša u periodu između 2011. i 2014. godine u Sjevernoj Koreji.
Navedeni je sjevernokorejski bivši logoraš u gulagu proveo godinu dana te je opisao tamošnji život kao mješavinu gladovanja, brutalnog tretmana i podmićivanja. Svi su zatvorenici nastojali preživjeti mukotrpne sate dugog i teškog rada, na oskudnim porcijama i kaši od kuhane riže.
"Pomislio sam da sam mrtav"
Logoraši koji ne bi ispunili dnevnu kvotu rada bivali bi brutalno pretučeni te bi im se uskraćivala i hrana, što je rezultiralo čestim kolabiranjem radnika od izmorenosti i neuhranjenosti.
Kad je ponudio jednom kolegi dio svoje hrane, čuvari logora bacili su ga u samicu. "Bilo mi je toliko hladno i bio sam toliko gladan da sam pomislio kako sam mrtav", rekao je.
"Oni se doista prema nama nisu odnosili kao prema ljudskim bićima, s obzirom na način na koji su nas tukli, ponekad i do smrti", naglasio je preživjeli bivši sjevernokorejski logoraš.
U gulagu je postojala i hijerarhija među logorašima, dodao je, jer bi oni koji su imali nešto više novca taj novac koristili za podmićivanje i uspon na bolje pozicije kao nadzornici grupe ili bi postali doušnici.
Staleži unutar gulaga
Bolje stojeći logoraši srednjeg staleža mogli su podmićivanjem izbjeći tešku inicijaciju prilikom prvog dolaska u logor, koju čini 30 dana indoktrinacije, premlaćivanja i teškog fizičkog rada.
Za obične logoraše radni dan počinjao je u 5 ujutro, a radna mjesta smjeli bi napustiti tek u 23 sata navečer, kad bi već bili preko ruba snage.
Oni koji nisu imali obitelji da im donosi dodatnu hranu radili su i do 3 ujutro, u zamjenu za hranu. "Bio je to jedini način na koji su zatvorenici mogli preživjeti", otkrio je bivši sjevernokorejski logoraš.
-
''Ulica ne trpi laž, a ni ja...''Naš pjevač o životu na ulicama Italije: ''Bio sam opljačkan, bio sam gladan, znao sam danima jesti samo kikiriki...''
-
Užas u BerlinuTragedija u dječjem vrtiću: Vrata pritisnula mališana i ubila ga
-
JAVLJA POLICIJATragedija u Slavoniji: Jedna osoba poginula na farmi
