"Provjeravaju se neslužbeni navodi do kojih smo došli operativnim radom da su 1999. dva kamiona sa zarobljenim Srbima s Kosova prebačena u Albaniju", kazao je Vukčević te dodao da podaci o tome potječu od istražitelja Haaškog suda.
Pročitajte i ovo
Tužiteljstvo je to priopćilo kad su srbijanski mediji danas prenijeli izvatke iz knjige bivše glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte "Lov, ja i ratni zločinci", koja bi se 3. travnja trebala naći u talijanskim knjižarama. Ona tvrdi da je tim haaškog tužiteljstva, koji je istraživao zločine Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) nad nealbanskim stanovništvom 1999., imao podatke da su neke osobe koje su nestale u sukobima na Kosovu iskorištene u organiziranoj trgovini ljudskim organima.
Osim istražitelja, piše bivša glavna haška tužiteljica, do tih su saznanja došli i dužnosnici UNMIK-a, koji su ih dobili od skupine novinara. Novinari su tvrdili da su u ljeto 1999. kosovski Albanci preko granice s Albanijom prevezli kamionom oko 300 otetih osoba u kampove u mjestima Tropoji i Kukešu.
Po tvrdnjama novinara mlađe i zdravije zatvorenike pregledavali su liječnici, dobivali su hranu i nitko ih nije tukao, navodi Carla del Ponte, precizirajući da je skupina otetih bila pritvorena u okolini Burela, "u jednoj žutoj kući" u kojoj je jedna od soba služila za operacije u kojima su kirurzi navodno vadili organe otetim ljudima. Nakon toga su izvađene organe preko zračne luke u Tirani slali u kirurške klinike u inozemstvo, gdje su presađivani pacijentima koji su za to plaćali, dodaje se.
Iako nepotpune, informacije koje su imali novinari i UNMIK uklapale su se i potvrđivale podatke tužiteljstva, navodi del Ponte, koja tvrdi da su u trgovinu ljudskim organima aktivno bili uključeni i visoki dužnosnici OVK, a u početku 2003. haaški istražitelji i istražitelji UNMIK-a obišli su s novinarima i jednim albanskim tužiteljem "žutu kuću".
"Sad je bila bijela. Unatoč tomu što su istražitelji otkrili tragove žute boje na njoj, vlasnik je nijekao da je ikad prebojena. Istražitelji su našli i dijelove gaze, uporabljenu špricu, dvije plastične vrećice za infuziju stvrdnute od blata, prazne bočice lijekova, među kojima i one za opuštanje mišića u kirurškim zahvatima", piše bivša haaška tužiteljica. Dodaje da su forenzičari u kući otkrili tragove od prskanja krvi na zidovima i na podu jedne od soba.
Vlasnik kuće, piše, ponudio je istražiteljima više objašnjenja o tragovima krvi: najprije je kazao da je prije više godina u toj sobi rodila njegova žena, a kad je ona izjavila da su njihova djeca rođena na drugom mjestu, tvrdio je da je njegovoj obitelj ta soba služila za klanje životinja kako bi proslavila muslimanski blagdan.
Del Ponte dalje navodi da su podaci do kojih je došlo haaško tužiteljstvo dobiveni uglavnom od izravnih izvora, odnosno da je jedan od svjedoka tvrdio kako je osobno sudjelovao u "predaji" organa u zračnoj luci, a dvojica svjedoka su tvrdila da su pomagala u pokapanju tijela žrtava "oko žute kuće i na jednom obližnjem groblju".
Unatoč svemu tomu tužitelji i istražitelji su na kraju zaključili da nema dostatno dokaza za pokretanje istrage, jer nije bilo ni tijela ubijenih, niti dokaza koji bi povezali osumnjičenike s navodnom trgovinom organima otetih i ubijenih Srba.
