S druge strane zida: "Ja nemam život u Meksiku, moj život i moja obitelj su na drugoj strani"

"Ne želimo iznenađenja od gospodina Trumpa", kaže Juan Francisco Loureiro, direktor centra za migranate Don Bosco. "Moramo biti spremni".

Pročitajte i ovo "Manipulacije i kontradikcije" MUP se oglasio o navodnim tajnim letovima i zataškavanju nezakonite prakse CMS oštro reagirao nakon izvješća o policijskom nasilju nad migrantima: "To je dodatna potvrda brutalnosti hrvatske granične policije"

Diljem granice mnoštvo je potištenih, nedavno deportiranih ljudi i novopridošlica s juga koji su krenuli u SAD koji važu hoće li krenuti dalje ili se jednostavno vratiti kući priznajući poraz.  

"S Trumpom je to sad jednostavno preteško", kaže 33-godišnji Alejandro Ramos Maceda koji je nedavno deportiran iz SAD-a nakon što je napravio prometni prekršaj u St. Louisu - gdje ima ženu i dvije kćeri koje obje imaju američko državljanstvo.

Obeshrabreni Maceda kaže kako za sada planira ostati u Meksiku. To je "izbor" koji su i mnogi drugi deportirani s obiteljima u SAD-u nevoljko prihvatili.

"Možda je mi žena doći u posjet", kaže Maceda, iako njegov ton ne odaje puno nade.

Još niti jedna greda nije postavljena nakon Trumpova prijedloga novog zida na granici. Nije bilo traga ni pojačanim graničnim patrolama koje je obećavao tijekom kampanje. 

No, razgovori s meksičke strane granice ukazuju na to da je, u samo nekoliko tjedana, novi predsjednik imao dubok utjecaj na to kako se ljudi u pograničnom području ponašaju i što misle. Iako se njegova strategija jedva i počela provoditi Trump je duboko u glavama ljudi.

"Puno je teže prijeći granicu nego što smo mislili", kaže 15-godišnji Vicente Vargas, jedan od pet tinejdžera iz meksičke države Puebla, koji su najavili da će se vratiti kući, obeshrabreni težinom i cijenom prelaska na drugu stranu granice, osobito s obzirom na vjerojatnost da će ih, ako je i uspiju prijeći, na kraju uhvatiti.

U blizini je i mjesto na kojem je 2012. godine agent granične patrole Lonnie Swartz kroz rupu u ogradi ispalio 10 metaka u meksičkog tinejdžera Josea Antonia Rodrigueza. Suđenje za njegovo ubojstvo trebalo bi početi ove godine.

Čak i krijumčari, ovdje poznati pod nazivom "kojoti", čija zarada raste kada prijelaz postaje sve teži, kažu kako su teške riječi s druge strane sve učinile neizvjesnim. 

"Ljudi su psihički traumatizirani", kaže jedan krijumčar veteran koji je tražio da ostane anoniman zbog straha od uhićenja.

Na američkoj strani Trumpove riječi također izazivaju tjeskobu jer se ljudi pitaju što će biti s njihovim rođacima i susjedima u SAD-u koje bi mogli deportirati ili s onima u Meksiku koji će može trajno ostati odvojen od svojih bližnjih.

"To je sve što bilo tko govori - Trump, granica, deportacije", kaže šerif Tony Estrada iz okruga Santa Cruz u južnoj Arizoni. "Možete to čuti u kafićima, u restoranima, svugdje", rekao Estrada, koji je rođen s meksičke strane granice i emigrirao kao dijete sa svojom obitelji u Nogales u Arizoni. "Ljudi se boje".

Granični policajci su skeptični da će Trumpov plan imati efekta s obzirom na težak, planinski teren i ljetne oluje.

"Zid će se vjerojatno srušiti kada naiđe monsun", zaključuju.  

"Kojoti" sada naplaćuju 4000 dolara po osobi za krijumčarenje do Tucsona, samo 100-tinjak kilometara sjeverno, i 6000 dolara do Phoenixa. "Naknade" su oko pet puta veće nego što su bile prije 10 godina. Između 2006. i 2016. uhićennja granične policije u sektoru Tucson sektoru, koji uključuje i granični pojas u Nogalesu, pala su s gotovo 400.000 na oko 65.000.

U stvari Trumpove oideje o granici dolaze u vrijeme kada je ilegalni prelazak granice u padu. Duž cijele granice u 2016. je uhićeno 408.870 što je velik pad u usporedbi s 1,1 milijuna u 2006. godini i 1,6 milijuna u 2000. godini. Većina i nisu meksički državljani već dolaze iz drugih zemalja Srednje Amerike.

Bez obzira na znatne izazove, ima ljudi koji nikada neće odustati. Prelazak granice se ne može zaustaviti. Mnogi deportirani kažu da nemaju drugog izbora nego vratiti se nazad u SAD.

"Moj život je na drugoj strani", kaže 48-godišnji Oscar Felix koji se zajedno s drugim deportiranima nalazi u katoličkom sklonišu koje migrantima daje doručak. "Naravno da ću se vratiti".

Felix je 30 godina živio na području Phoenixa nakon što je prije 3 desetljeća ilegalno prešao granicu. Radio je kao automehaničar. U SAD-u ima četvero djece koji su tamo rođeni - od dobi od jedne do 14 godina. Uhićen je u prosincu 2016. zbog vožnje bez vozačke dozvole. Bio je zatvoren 3 dana, a zatim predan imigracijskim agentima koji su ga 2 i pol mjeseca držali u pritvoru prije nego je u veljači deportiran nazad u Meksiko.

Felix kaže da planira posjetiti obitelj u rodnom gradu Ciudad Obregon, a zatim se vratiti nazad u SAD. Uopće ne sumnja da će tako i biti.

"Ja nemam život u Meksiku, moj život i moja obitelj su na drugoj strani", kaže izbezumljeni Felix. "Ne radi se o Trumpu. Radi se o mojoj obitelji. Moram se vratiti u Phoenix".