U Sao Teotoniju, ruralnom gradiću na jugozapadu Portugala, više je indijskih i nepalskih restorana nego portugalskih.
To ima smisla kad saznate da južnoazijski radnici rade na plantažama voća od kojih regija živi.
Nepalski imigrant Mesch Khatri (36) bere maline i jagode u staklenicima u okolici Sao Teotonija, a njegova supruga Ritu (28) vodi u gradu njihov kafić zvan Nepali. Njihov sedmogodišnji sin govori portugalski, malo engleskog, ali nimalo nepalskog.
Khatri se doselio u Portugal u prosincu 2012. nakon što je radio u Belgiji. ''Došao sam ovamo jer je u Belgiji bilo teško dobiti dozvolu boravka. Ovdje je lakše dobiti papire.”
Pet godina nakon što je došao u Portugal imao je legalno boravište, a dvije godine poslije portugalsku putovnicu.
Pročitajte i ovo
U subotu
Umirovljenici traže 13. mirovinu: O njihovu zahtjevu glasat će se na referendumu, hoće li tim putem i Hrvatska?
Dok se migranti u većini drugih europskih zemalja suočavaju s namjerno zakompliciranim postupkom legalizacije boravka kako bi ih se obeshrabrilo, zbog čega mnogi rade ilegalno, u Portugalu je situacija obrnuta. Imigrante se brzo uključuje u ekonomiju i odmah plaćaju poreze i socijalne namete.
Dok poljoprivredna regija Alentejo gubi ljude već desetljećima, stanovništvo općine koja uključuje Sao Teotonio poraslo je 13 posto u zadnjem desetljeću. Migranti koji rade na farmama vratili su život u kraj koji je teško pogođen bijegom ljudi sa zemlje.
Portugal ima jedan od najotvorenijih imigracijskih režima u Europi zbog čega se broj stranaca u pet godina udvostručio, jednim dijelom zbog ljudi iz južne Azije koji su došli raditi u poljoprivredi, ribarstvu i restoranima.
Dolazak useljenika potiče socijalistička vlada, koja je na vlasti od kraja 2015., ali to bi se moglo promijeniti ako zemlja skrene udesno nakon izbora 10. ožujka.
Pročitajte i ovo
Izbori su sve bliže
Prva žena europskih Zelenih ima plan za Europu i za Hrvatsku: ''Sada radimo na tome da se proširimo na jug i na istok''
"Trebaju nam"
Godine 2018. bilo ih je manje od pola milijuna, a prošle godine u Portugalu je živio milijun stranaca, odnosno svaki deseti stanovnik, po podacima državne agencije za integraciju, migracije i azil (AIMA).
Brazilci, koji imaju duge povijesne veze sa zemljom, i dalje su najveća zajednica s gotovo 400.000 ljudi, a slijede Britanci i drugi Europljani.
No 58.000 Indijaca i 40.000 Nepalaca već su brojniji od useljenika iz bivših portugalskih afričkih kolonija poput Angole i Zelenortskih Otoka.
''Glavni razlog zbog kojeg broj imigranata u Portugalu raste jest to što su oni potrebni", rekao je Luis Goes Pinheiro, čelnik AIMA-e, objasnivši da zemlja ima najstarije stanovništvo nakon Italije.
Daleko od staklenika oko Sao Teotonija, Luis Carlos Vila također ovisi o stranim radnicima za branje jabuka u izoliranom kutku sjeveroistočnog Portugala.
''Nemam izbora", rekao je za AFP. ''Imamo starije stanovništvo i više nema poljoprivrednih radnika."
Pročitajte i ovo
U SAD-U
Izbjegnuta blokada Vlade: ''Kada usvojimo ovaj zakon, hvala Bogu, izbjeći ćemo gašenje...''
Šestorica Indijaca naporno rade u njegovim voćnjacima u Carrazedi de Ansiaesi.
''Ja volim Portugal", rekao je Happy Singh, sikh iz Pundžaba. ''Novac je dobar, posao je dobar i budućnost je dobra. U Indiji nema budućnosti."
Vila zapošljava svoje strane radnike posve legalno preko agencija za zapošljavanje i u njima vidi malo svoje obiteljske povijesti.
''Moj otac je također morao emigrirati (u Francusku) kako bi zaradio za život", rekao je.
Pročitajte i ovo
Povučen proizvod
U nekim slučajevima štednja može biti opasna po zdravlje: "Ljudi čak i ne znaju koji se sve sastojci nalaze u kopijama"
"Velikodušna zemlja"
Čak i među najtradicionalnijim portugalskim ribarskim zajednicama poput Caxinasa kod Porta, simbola snažnog pomorskog nasljeđa zemlje, polovicu posada čine Indonežani.
Za kormilom 20-metarske koćarice Jose Luis Gomes, kapetan kao i njegovi otac i djed, pomirio se s činjenicom da njegovi sunarodnjaci više ne žele raditi taj teški posao kada drugdje mogu bolje zaraditi.
Ribar s Jave, Saeful Ardani (28), odrađuje svoj četvrti 18-mjesečni ugovor za Gomesa. Novinarima je rekao da ''indonezijski ribari koji rade u Portugalu nemaju nikakvih problema. I naše obitelji kod kuće ne moraju brinuti jer nismo ilegalci."
Zemlja emigranata u 20. stoljeću, Portugal je od početka 21. stoljeća postao useljenička destinacija.
''Kakve god pokazatelje da pogledate, to je jedna od najvelikodušnijih" zemalja u Europi kada je riječ o imigraciji, rekao je Jorge Malheiros, stručnjak za migracije na Sveučilištu u Lisabonu.
Od 2007. Portugal odobrava dokumente svima koji prijave prihode.
Godine 2018. socijalistička vlada proširila je to na one koji su u zemlju ušli ilegalno.
Novi amandman iz 2022. omogućio je strancima koji traže posao privremenu šestomjesečnu vizu.
Pročitajte i ovo
Uznemirujuće
Šokantan razgovor djelatnice socijalne skrbi s djetetom: "Tata se neće zaustaviti, ići će dalje, a ti ćeš na vještačenje i aparate da vide govoriš li istinu"
"Više rasizma"
''Portugalski zakoni nisu savršeni, ali su bolji nego u mnogim zemljama s regresivnim politikama", rekao je Timoteo Macedo iz organizacije Solidarnost prema imigrantima.
Premda ti zakoni sprječavaju tragedije koje se događaju kod krijumčarenja ljudi drugdje i migranti ne žive u stalnom strahu od protjerivanja, nije se spriječilo da "neki zarađuju na ljudskoj bijedi", dodao je.
Vlasti su razbile mreže krijumčara u regiji Alentejo gdje su poljoprivredni radnici bili prisiljeni živjeti u neprihvatljivim uvjetima.
Oslanjajući se na šank u svojem kafiću u Sao Teotoniju, Mesch Khatri priznao je da je priljev stranaca donio nove izazove.
''Sada ima više rasizma. Portugalci ne vole kada u kući živi 10 ili 15 ljudi koji ne govore portugalski", dodala je njegova supruga Ritu.
Julia Duarte volontira u dobrotvornoj organizaciji pored centra gdje oko 20 djece pomažu sa zadaćama, a samo jedno od njih ima portugalsko ime.
Podrijetlom iz Alenteja, ta 78-godišnjakinja radila je u Lisabonu prije nego je otišla u mirovinu i vratila se u Sao Teotonio.
''Mislila sam da ću moći uživati u mirovini u miru - tada se dogodila lavina migrantskih radnika", rekla je: ''Puno ljudi i puno gužve, svi traže posao, smještaj...Tada sam shvatila da su to dobri ljudi."
Pročitajte i ovo
Važna je prevencija
Problem s ovisnostima sve je veći: "Na cesti je sve prepuno stimulansa i droge iz kućne radinosti"
Spajanje obitelji
Tolika je potražnja da je nevladina organizacija za borbu protiv siromaštva Taipa promijenila fokus na pomaganje u integraciji migranata.
''Prije 10 ili 15 godina nismo bili spremni za ovo", priznala je njezina predsjednica Teresa Barradas.
''To je prilično velika stvar za zajednicu koja je bila zatvorenija i nije bila navikla na takve velike kulturne razlike."
Ali najveći problem za imigrante je manjak smještaja, ''osobito za obitelji", dodala je.
Portugalski zakon omogućuje spajanje obitelji i ''to igra veliku ulogu u borbi protiv predrasuda jer vidite da su vam susjedi obitelj koja ima djecu u školi s vašom", rekla je Barradas.
Pinheiro, čelnik državne agencije za integraciju, slaže se s time. ''Spajanje obitelji iznimno je važno kako bi se osigurala puna integracija i udomaćivanje migranata, posebno u ruralnim područjima."
U Lisabonu ima bitno više južnoazijskih dostavljača na biciklima nego prije.
Tijekom molitvi petkom stotine muslimana stoje u redovima kako bi ušli u jednu od dviju džamija u uskim ulicama Mourarije, srednjovjekovne maorske četvrti.
Pročitajte i ovo
Zaštita i turizam
Najmanje more na svijetu: Građani i struka ne vide prepreke da Karinsko more oduzme titulu Mramornome
"Bangladeška ulica"
Njezina središnja ulica, Rua do Benformoso, sada ima toliko bengalskih trgovina i restorana da je prozvana ''Bangladeškom ulicom", rekao je Yasir Anwar, 43-godišnji Pakistanac.
On je došao 2010. bez vize nakon kratkog boravka u Danskoj i Norveškoj. Živio je pod prijetnjom protjerivanja dok nije uspio dobiti dokumente zahvaljujući promjeni zakona 2018.
Nakon što je obilazio grad prodajući cvijeće u barovima i restoranima, Anwar je dobio posao kod vlasnika restorana koji ga je naučio jezik i kako pripremati portugalsku hranu.
Sada čeka portugalsko državljanstvo, koje bi trebao normalno dobiti nakon pet godina zakonitog boravka u zemlji, i nada se da će jednog dana moći dovesti svoju suprugu i dvoje djece.
''Kada sam došao, za nas nije bilo ničega", rekao je Anwar, koji sada volontira za organizaciju Solidarnost prema imigrantima. Od tada ''Portugal je postao dobra zemlja za imigrante i dočekuje ih otvorenih ruku."
Unatoč nedavnom usponu krajnje desne stranke Chege, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se ''imigraciju u Portugalu ne smatra gorućim pitanjem i da je, za razliku od ostatka Europe, reakcija na migracije i dalje pozitivna", rekao je Pinheiro.
Čak i ako Chega, koja je osnovana tek 2019., u anketama dobiva gotovo 20 posto potpore birača uoči izbora, imigracija je zasad tek na sedmom mjestu na popisu njezinih prioriteta.