Nakon što su više od tjedan dana bile zarobljene u zgradi u četvrti grada Gaze koju su opsjedale izraelske postrojbe, skupina Palestinki rekla je CNN-u da su bile prisiljene pobjeći na jug sa svojom djecom, ostavljajući ostale članove obitelji iza sebe, a neke su hodale bose više od 20 kilometara duž dijela obale kako bi pobjegle.
CNN je razgovarao sa ženama u bolnici Al-Aqsa Martyrs u Deir Al-Balahu, u središtu Gaze, gdje su stigle 3. veljače sa svojih 16 djece - u dobi od 9 mjeseci do 12 godina - nakon što su hodale oko osam sati po hladnoj kiši iz grada Gaze.
U opsežnim intervjuima žene su tvrdile da su im izraelske snage otele muževe i sinove, stariju rodbinu i jednu sestru, liječnicu, iz stambene zgrade u kojoj su se sklonile u gradu Gazi. Optužili su izraelsku vojsku za dizanje zgrade u zrak.
Otmjena četvrt Al-Rimal u gradu Gazi devastirana je izraelskim intenzivnim bombardiranjem, pokrenutom kao odgovor na Hamasove smrtonosne napade u Izraelu 7. listopada. Gotovo stalni zračni napadi sveli su nekad živahnu gradsku poslovnu četvrt, sa svojim uredima, luksuznim stambenim zgradama i restoranima, na ruševine.
Deseci tisuća ljudi pobjegli su iz grada u valovima od početka bombardiranja. Krajem siječnja deseci ljudi ubijeni su u zračnim napadima na grad, a izraelske postrojbe preplavile su okrug Al-Rimal, izjavio je Khader Al Za'anoun, novinar službene palestinske novinske agencije WAFA.
Više od 28.000 Palestinaca ubijeno je, a 66.000 ozlijeđeno u izraelskim napadima od početka rata, priopćilo je Ministarstvo zdravstva u Gazi.
Pročitajte i ovo
Jedna žena, Israa Hassan Ahmed al-Ashkar, rekla je da je cijeli tjedan skupina bila zarobljena u stambenoj zgradi u Al-Rimalu.
"Izraelska je vojska terorizirala nas i djecu. Cijeli tjedan su nas opsjedali", rekla je al-Ashkar.
"Nismo imali što jesti i piti. U kući nije bilo ničega, jedva smo našli vodu, a to je bila slana voda. Pili smo je, a i naša djeca. Bili smo u potpunoj tišini, kako ne bi znali da smo tamo".
Hoda Harb, još jedna članica skupine koja je stigla do bolnice, rekla je da su izraelski vojnici, kada su konačno došli u zgradu u kojoj su se skrivali, upali u nju unatoč tome što je rekla da su unutra djeca: "Otvorili smo im vrata i zamolili ih da ne pucaju. Rekli smo im da imamo samo djecu, ali oni su nastavili pucati."
Pročitajte i ovo
Izraelske trupe rekle su da će zgrada biti dignuta u zrak za 10 minuta.
Al-Ashkar je rekla da isprva nisu željeli napustiti zgradu, ali je izraelska vojska započela intenzivno bombardiranje u neposrednom području.
"Uništili su ulaz u zgradu i došli gore. Odveli su sve ljude. Okupili su ljude koji su bili u podrumu i odveli ih gore", rekla je.
Tvrdila je da su izraelske trupe pretukle ljude u zgradi.
"Smrzavali su se, samo su nosili donje rublje. Nakon toga su nas sve, sve žene, zamolili da siđemo dolje. Mnogi muškarci su uhićeni, ustvrdila je. "Čuli smo njihove krikove jer su ih mlatili."
Al-Ashkar je rekla da su izraelske snage postavile eksploziv u zgrade u kojima su se ljudi skrivali. "Čuli smo kako se kuće urušavaju na glave ljudi", tvrdi.
Pročitajte i ovo
Bježala je s unukom koji je držao bijelu zastavu.
Walla Abdul Rahim Shabaan al-Arbeel putovala je s ujakom koji boluje od raka i dvije osobe s invaliditetom kojima su potrebna invalidska kolica. Sedmero ljudi iz skupine stiglo je do kružnog toka zvanog al-Mina na obali, ali nisu uspjeli nastaviti dalje, a Palestinsko društvo Crvenog polumjeseca (PRCS) nije bilo u mogućnosti doći do njih. Što im se dogodilo, nije poznato.
CNN je pitao PRCS o toj skupini, ali je humanitarna organizacija rekla da je iznimno teško dokumentirati pojedinačne incidente, zbog poteškoća u komunikaciji i pristupu tom području.
"Moja djeca su cijeli dan hodala po kiši. Proveli smo više od osam sati hodajući. Bez cipela i bez odjeće. Nisu nam dopustili da išta uzmemo", rekla je al-Ashkar.
Na temelju rute koju su žene opisale, putovanje pješice iznosilo je oko 20 kilometara. Al-Ashkar je rekla da je šetnja trajala duže od osam sati i da su izraelske snage pucale prema njima dok su hodale.
"Otišli smo bez ičega. Odbili su nam dati bilo što. Bez mlijeka. Moj sin nema mlijeka ni pelena. Čak ni vodu. Cijelim putem sam ga molila da hoda, a on je govorio - umoran sam" opisuje.
Opisala je razaranje dok su hodali uz obalu. "Sve ulice su uništene."
Nezamisliva devastacija viđena je i unutar Khan Younisa, grada na jugu Gaze, nekada sigurnog utočišta za raseljene.
Opisujući put do bolnice, kazala je kako su mogli vidjeti izraelske raketne brodove uz obalu i bojali su se da će na njih pucati. "Nije nam bilo dozvoljeno da stanemo. Ako se malo zaustavimo, ili će nas brodovi u moru vidjeti ili tenkovi s druge strane. Išli smo kroz pakao."
Rekla je da joj je tijekom duge šetnje plažama po hladnoj kiši u jednom trenutku pala maćeha.
"Srušila se, toliko se umorila... Pokušala sam, htjela sam joj pomoći i dovesti joj pomoć, ali nisam mogla, toliko sam plakala za njom, stalno sam joj govorila - ustani, samo pokušaj hodati, ustani", prisjetila se Harb.
"Rekla mi je - samo me ostavi, samo odlazi od Izraelaca. Stalno je govorila - idi, idi, idi, ne želim da te upucaju. Pokrila sam je, nisam mogla ništa učiniti za nju, psi kao lešinari bili su oko nje ... Ostavila sam je živu, dala sam joj bocu vode i rekla joj da mi oprosti što joj ne mogu pomoći", prisjeća se kroz suze.
