Priča Marine Chapman, sada kućanice iz Bradforda, počinje u 50-im godinama prošlog stoljeća kada su je kao četverogodišnju djevojčicu oteli iz dvorišta obiteljske kuće te je ostavili u džungli gdje su je odgojili majmuni kapucini. Marina tvrdi kako je u kolumbijskoj džungli provela čak pet godina, a preživjela je tako što je oponašala prehrambene navike majmuna. Od njih je, tvrdi, naučila i verati se na stabla, a spavala je u izdubljenom deblu, piše Daily Mail.
Pročitajte i ovo
Iako mnogi sumnjaju u istinitost njene priče o djetinjstvu provedenom u džungli, Marina Chapman odlučila je ga je u detalje opisati u knjizi 'Djevojčica bez imena'. Donosimo vam neke dijelove te knjige.
>> Oteta kćer nakon 34 godine pronašla majku putem Facebooka
Igrajući se u vrtu ispred svoje kuće u Kolumbiji bila sam u svom nekom svijetu. U svijetu kojem sam voljela provoditi dane. Bila je 1954. godina ili barem mislim da je bila. Izgubljena u svojim mislima nisam obraćala pažnju na druge ljude i događaje koji su se zbili tako brzo tog kobnog dana. U jednom trenu sam se igrala, u drugom sam vidjela crnu ruku i bijelu krpu koja mi je prekrila lice. Pokušavajući se izvući u strahu osjetila sam jak miris kemikalije. Zadnja misao koja mi je prošla kroz glavu dok sam gubila svijest bila je: Umrijet ću.
Probudila me žestoka vrućina sunca i otvorila sam oči te shvatila gdje se nalazim. Bila je to džungla. Uskoro mi se počelo vraćati sjećanje na sve što se dogodilo. Ustala sam i počela tražiti put kojim ću pobjeći. Ali, kamo da idem? Okrenuvši se oko sebe vidjela sam samo drveće, drveće i još drveća. Kako je počeo padati mrak shvatila sam da ću noć provesti među zvijerima iz džungle.
Probudila sam se gladna. Sklupčala sam se na tlu u očaju. Htjela sam umrijeti. Na tren sam zadrijemala, a kada sam otvorila oči shvatila sam da imam društvo. Bila sam opkoljena. S udaljenosti od nekoliko koraka u mene su zurili majmuni.
Oni su spavali visoko na drvetu, a ja sam se morala sklupčati na goloj zemlji ispod njih, između dva grma. Znala sam da su ovdje i zato sam se osjećala sigurnije. Kako se spuštala noć, njihovo dozivanje drugih majmuna pružalo mi je utjehu.
Tog dana sam naučila vrijednu lekciju, trajnu lekciju. Obitelj ćeš pronaći bilo gdje si voljen. A ja nisam bila vjerna majmunima. Shvatila sam da moram izbaciti sve misli o ljudima iz glave. Moja obitelj bili su majmuni, a ne ljudi.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
-
Samo kod nasNevjerojatna priča Provjerenog: Dao otkaz u Njemačkoj jer je dobio posao u Hrvatskoj, a onda je uslijedio šok
-
Ukidaju se kontroleDvije zemlje ulaze u Schengen: "Ovo je povijesni trenutak za njih, ali i za Europsku uniju"
-
Objavio HZMOVažna vijest za starije osobe: Evo kada na račun sjeda 150 eura
