Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Poznati beogradski odvjetnik Toma Fila prisjetio se susreta i razgovora sa Jovankom Broz - ženom koja će, po svemu sudeći, zauvijek ostati veliki misterij.


Do prvog susreta Tome File i Jovanke Broz došlo je nakon Titove smrti, kada je ona, povodom ostavinske rasprave došla kod Filinog oca Filote.

Vezani članci Slika nije dostupna Jovanka Broz: Žele sakriti sve što znam zbog mira između Hrvatske i Srbije Slika nije dostupna Jovanka nazvala policiju, vjeruje da joj je netko provalio u vilu

''Došla je kod nas 1983. godine, a naš ured joj je, kako nam je tada rekla, preporučio Tito. Rekao joj je: ‘Ako ti se ikada nešto dogodi, idi kod Filote File, on se nikoga ne boji.’ Nakon smrti mog oca, željela je da je ja nastavim zastupati. Tako je i bilo. Ona je na mene, od početka do kraja, ostavljala dojam da je žrtva. I ona jest žrtva. A bila je prelijepa žena, imala je urođeno plemićko držanje, bila je ponosna Ličanka, osoba koja je držala do sebe'', priča Fila.

''Vjerujem da bi bolje prošla da je htjela saviti kičmu i opredijeliti se za nekog od pretendenata na Titov tron. Siguran sam da nije imala ni političke aspiracije, niti je imala odgovarajuće obrazovanje da bi upravljala državom. A nedostajao joj je i onaj najvažniji stup - okruženje koje bi je podržalo'', kaže Fila.

Koliko je Jovanka bila vjerna i odana Titu, vidjelo se tijekom jednog posjeta Francuskoj, kada je otkriveno da ona sa sobom nosi oružje.

''Došlo je do incidenta - na balu je iz Jovankine torbe ispao pištolj, a osiguranje je to brže-bolje pokušalo prikriti. Tito je, dakle, imao veliko povjerenje u nju, ona je bila posljednja linija njegove obrane, pa je zato kod sebe držala mali pištolj za likvidacije. Ako sve službe zakažu, ona ga je trebala zaštiti svojim životom... Ona je Tita voljela do ludila i nikako se ne može reći da je s njim bila iz interesa'', objašnjava ovaj beogradski odvjetnik.

Do presudnog trenutka u obračunu „malih Titića“ - kako Fila naziva one koji su pokušavali naslijediti Tita - s Jovankom došlo je 1977. godine.

To se dogodilo na Brijunima, prije Titova puta u Kinu, kada je na važnom sastanku odlučeno da on prvi put u posjet nekoj državi ide bez supruge. Brozova je tada ministra unutrašnjih poslova Franju Herljevića upitala što se to zapravo događa.

''Njegov je odgovor bio brutalan, ali i prostački. Rekao joj je: ‘Lička ku**o, sada ćemo se obračunati s tobom. Samo još da otkrijemo tvoje veze'', tvrdi Fila.

Priča da Jovanka Tita od tada, više nikada nije vidjela, jer joj to nije bilo dozvoljeno. Tito se potom iselio iz kuće u Užičkoj. Ona je pokušavala doći do njega, ali nije uspijevala. Izmišljotina su priče da je kasnije, kada je Tito bio u bolnici, došla u Ljubljanu, tražeći da je primi, a on je to, kao, odbio. On je umro, a nisu se vidjeli.

Fila navodi i da su Tita više puta pokušavali podmetnuti da potpiše tužbu za razvod braka, pa su to čak činili i dok je bio u bolnici, ali je on to svaki put odbio učiniti. Jovanka je sve znala i tumačila to kao suprugovu ljubav i poštovanje prema njoj.

Ubrzo nakon Titove smrti, ona je izbačena iz kuće u beogradskoj Užičkoj ulici u kojoj je s njim živjela 35 godina. Istjerana je tijekom noći, uz prijetnju pištoljem i, kako je sama tvrdila, bez bilo kakvih stvari. Kasnije se ispostavilo da je ipak dobila neke stvari, a poslije dvije godine borbe dali su joj i neku odjeću, ali s isparanim porubima jer su tražili skrivene mikrofilmove - optuživali su je, naime, da radi za tajnu službu, pa su željeli vidjeti dokle dosežu njezine veze. Uzeli su joj čak i telegrame sućuti, kao i fotografije na kojima je Tito, a dali su joj one na kojima je ona sama, prenosi Telegraf.rs.

''Nisu htjeli da se vidi da je ona ikada postojala. Pokušali su očistiti Titovu biografiju, i to tako da pokažu da Jovanka nije ni postojala, htjeli su napraviti postavku u Muzeju 25. maj tako da nje nigdje ne bude, pa bi ljudi stekli dojam da je Tito bio neženja'', kaže Fila.

''Nakon što je izbačena iz kuće, sef je nasilno otvoren. Tu je bila veoma važna dokumentacija, ali i jedno Titovo pismo koje je tu ostavljao uvijek kada bi kretao na neki put. Govorio joj je: ‘Ako mi se nešto dogodi, pročitaj ovo.’ Kada bi se vratio s puta, uzimao bi to pismo nazad kod sebe i vraćao ga je opet prilikom sljedećeg putovanja.

Ona nikada nije pročitala sadržaj pisma, nije ga otvorila. A to pismo je bilo zapravo neka vrsta političkog testamenta. Ali, eto, nakon otvaranja sefa, tom pismu se gubi trag, netko ga je vidio i brže-bolje sklonio'', otkriva Fila.

Sumirajući stavove o Jovanki Broz, Fila kaže da je ona u svemu bila posebna osoba i da će mu u sjećanju ostati onakva kakva je bila poslije Tita - sama.

''I dalje je bila vrlo lijepa žena, ponosnog držanja, s izraženim ličkim naglaskom, beskrajno nesretna što nije imala djecu i neizmjerno sretna što je živjela svoju najveću ljubav uz Tita. Djecu nisu imali, kako mi je sama rekla, zato što Tito to nije želio'', otkriva on.

Suradnja Jovanke Broz i Tome File završena je 2011., jer su, zbog savjetničke funkcije koju je imao u Vladi Srbije, ovom odvjetniku osporili pravo da je zastupa pred sudom.

Dvije godine kasnije, 20. listopada 2013., Titova udovica je preminula, ali Fila nije otišao na njezin pogreb u Kući cvijeća zato što je „od toga napravljen cirkus“.

''Također, pojavila se i ožalošćena obitelj, koja 20 godina nijednom nije pitala što ja radim, kako sve to ide... Dan poslije pogreba sam otišao i sam položio cvijeće na njezin grob. Želio sam se u osami oprostiti od nje, kao što sam u osami sjedio u fotelji preko puta nje, u svojoj kući, i bio jedini s kojim je tada dijelila svoju usamljenost. Pamtit ću je kao usamljenu ženu. Jer osim mene, jedno vrijeme nikoga nije imala. Kada nikog nije bilo, kad je bilo teško i svi su se razbježali, ja sam bio uz nju'', rekao je Fila.