Linije bojišta u ratu u Ukrajini povremeno se minimalno pomiču, ali ništa se ne mijenja u temeljnoj matematici sukoba. Nijedna strana ne može pobijediti dovoljno brzo da bi prisilila drugu na predaju i nijedna nema razloga pristati na uvjete koje druga nudi.
Ruske snage nastavljaju pritisak duž istočne i južne bojišnice, ali dinamika se u posljednjih godinu dana drastično promijenila.
Prema podacima Instituta za proučavanje rata (ISW), prosječni dnevni teritorijalni dobitak Rusije u prva četiri mjeseca 2026. pao je s 9,76 na 2,9 kvadratnih kilometara u usporedbi s istim razdobljem prošle godine.
U prvih pet mjeseci prošle godine Rusija je zauzela 2368 kvadratnih kilometara, a ove godine 1443, što je manje za gotovo 40 posto.
Ukrajina prvi put od kolovoza 2024. vraća više terena nego što ga gubi.
Poziv Putinu na pregovore
To je srž argumenata ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je nedavno u osobnom pismu Vladimira Putina ponovo pozvao na pregovore.
"Što god govorili o NATO-u, geopolitici i ruskom jeziku, ovaj je rat vaš osobni odabir – rat bez pravog razloga. Povijest će ga tako pamtiti", napisao je.
Zelenski je ponudio potpuni prekid vatre za trajanja pregovora, razmjenu zarobljenika po načelu "svi za sve" i sastanak s Putinom u neutralnoj zemlji – Švicarskoj, Turskoj ili nekoj od arapskih zemalja.
"Crta bojišnice sada je linija od koje bi diplomacija trebala početi", poručio je, uz jasno upozorenje: "Ako sami ne shvatite da je vrijeme za kraj ovog rata, morat ćete se puno više boriti za vlastiti opstanak - ne opstanak Rusije, nego svoj osobni".
Putin je brzo odgovorio. "Svakako smo spremni i voljni postići sporazum s Ukrajinom mirnim putem, konkretno na temelju kompromisa o kojima smo razgovarali na sastanku s predsjednikom Trumpom u Anchorageu. Rusija pristaje na te kompromise, a ukrajinska strana također ih mora prihvatiti. Tada će sukob brzo doći do prirodnog završetka", rekao je Putin.
No znakova promjene temeljnog stava nije bilo. Moskva i dalje inzistira da Ukrajina formalno preda ostatak Donbasa koji još kontrolira, što je zahtjev koji Zelenski opisuje kao zahtjev za kapitulaciju.
Skupo, ali mizerno rusko napredovanje
Vojni analitičari opisuju situaciju kao rat iscrpljivanja u pravom smislu. Rusija raspolaže većim ljudskim i materijalnim resursima, ali ih troši po sve skupljoj cijeni.
Prema procjeni britanskog vojnoobavještajnog ureda, gotovo pola milijuna ruskih vojnika poginulo je dosad u Ukrajini.
Zelenski u pismu Putinu navodi još oštrije podatke: samo u svibnju broj poginulih i teško ranjenih ruskih vojnika premašio je 30.000, a zabrinjavajući je omjer – 63 posto poginulih, a tek 37 posto ranjenih. "U 21. stoljeću nijedna si vojska ne može priuštiti takav omjer", napisao je.
Putin je odbacio argumente o vojnoj iscrpljenosti tvrdeći da ruski resursi za vođenje rata jačaju i da je vrijeme na strani Rusije.
Kao adut naveo je hiperzvučnu raketu Orešnik, sposobnu nositi nuklearne bojeve glave, s dometom većim od 5000 kilometara. Napomenuo je da ju je Rusija dosad samo testirala te da ju još nije upotrijebila u punom borbenom opsegu, uključujući napade na urbane ciljeve.
Jedan od vodećih europskih vojnih analitičara Franz-Stefan Gady ocjenjuje da je "Ukrajina argumentirano u boljoj vojnoj poziciji u svibnju 2026. nego što je bila u svibnju 2025.".
Američki analitičar Michael Kofman upozorava pak na drugu dimenziju: zona uništavanja između linija proširila se na 30 do 40 kilometara, a dronovi su dostigli "relativni paritet" – "većina borbi više nije između pješaštva, nego između rojeva dronova jedne i druge strane."
Kofman ipak upozorava da "samo ubijanje ruskog osoblja neće biti dovoljno za pobjedu" i da Ukrajina mora "povećati nadmoć u upotrebi dronova i proširiti udare na operativnu dubinu."
A opet ni ta cijena, ni diplomatski pritisak, ni istekli rokovi nisu promijenili temeljnu računicu Vladimira Putina – teritorijalni dobici, ma koliko usporeni, i dalje dolaze, a Zapad dosad nije bio voljan platiti cijenu ozbiljnih sankcija.
Amerikanci bez uspjeha
Lipanjski rok koji je Washington postavio za kraj rata istekao je bez ijednoga vidljivog rezultata. Zadnji krug pregovora između Kijeva i Moskve odvijao se u Ženevi u veljači 2026. te je završio bez rezultata.
Marco Rubio 22. svibnja javno je priznao da su američki posredovani pregovori zapeli: "Nisu bili plodni, nažalost, i to je poanta."
Isti tjedan pred kongresnim Odborom za vanjske poslove nazvao je invaziju "strateškom katastrofom za Rusiju" i rekao da nema "nikakve sumnje" da Rusija neće postići temeljne ciljeve – ali još ne želi mir. Washington želi kraj rata, ali ne pod cijenu ozbiljnog sukoba s Moskvom.
Analitičar Thomas Graham opisao je problem precizno: Trumpova administracija previše se oslanjala na "epizodne telefonske pozive ili posjete posebnih izaslanika bez svakodnevnog angažmana tradicionalne diplomacije."
Strukturalna blokada ostaje ista – Kijev odbija prepustiti teritorij. S ruske strane signali su proturječni – dio poslovne i političke elite zagovara kompromis kako bi se smanjio gospodarski pritisak sankcija, dok nacionalistički krugovi traže nastavak rata i dugotrajnu konfrontaciju sa Zapadom.
Zelenski traži dogovor do zime jer se pokazalo da je to godišnje doba posebna vrsta oružja u ovom ratu kad Rusija napada civilnu infrastrukturu, a Ukrajina ne može uzvratiti istom mjerom na ruske gradove.
Ukrajina se sprema za nastavak
Zelenski je prema pisanju Economista zapovjedio pripreme za još dvije do tri godine rata, što znači da Kijev računa i na scenarij u kojemu od pregovora neće biti ništa. Europska unija nastoji zadržati jedinstven stav.
Ovoga tjedna sve članice EU-a podržale su otvaranje prvih pregovaračkih poglavlja za ukrajinsko članstvo, što Kijev vidi kao važan politički signal, bez obzira na tijek rata.
Thomas Graham tvrdi da je sukob "zreo za okončanje" i da se "raspoloženje u Moskvi promijenilo", ali upozorava kako bez sustavnog pregovaračkog procesa, a ne epizodnih posjeta izaslanika, ni zrelost ni promjena raspoloženja ne znače ništa.
Kijev ima razloge za kratkoročni optimizam na bojištu i dugoročni pesimizam glede energetike.
Moskva ima razloge za kratkoročni pesimizam glede tempa napredovanja i dugoročnu računicu da iscrpljivanje u konačnici ide njoj u prilog.
Između tih pesimizama i optimizama ginu ljudi, to jedina konstanta koja će se sigurno nastaviti.
