Nakon što je Kim Jong-il najavio kako će vlast nakon njega preuzeti njegov sin Kim Jong-un promatrači su počeli izvještavati o novom valu represija koje se u Sjevernoj Koreji primjenjuju nad onima koji se ne žele zakleti na vjernost novom vođi. Ljudi budu ili strijeljani ili nestanu u nekom od radnih logora. Koliko točno ima takvih logora, nitko ne zna. No otkako sve više i više izbjeglica stiže preko Kine u u Južnu Koreju, sve je više i svjedočanstava bivših logoraša, piše Deutsche Welle.
Pročitajte i ovo
Bivša logorašica Kim Hye-Sook vrlo se dobro sjeća dana kada je okončano njezino djetinjstvo. Bilo joj je 13 godina, živjela je kod bake. Bili su školski praznici i baš je pisala zadaće. Tada je došao djelatnik službe sigurnosti i od njezine obitelji zatražio da je odvedu u logor u kojem su se njezini roditelji nalazili već 5 godina.
'Nisam znala kamo bih trebala ići. Imala sam na sebi školsku uniformu, nosila sam sa sobom školske knjige i jednostavno sam išla za svojom tetom. Kad smo se približili logoru i kad sam opazila bodljikavu žicu, pozlilo mi je. Teta me predala nekom stražaru. On joj je naredio da se smjesta vrati kući. Zabranili su mi da još jednom s njom razgovaram. Morala sam dugo ostati kod tog stražara. Mračilo se i bivalo je sve hladnije. Onda je došla moja majka i odvela me na naše mjesto u barakama', ispričala je bivša logorašica.
Ni ona ni njezina obitelj nisu znali zbog čega su u logoru. Onaj tko bi takvo što upitao bio je strijeljan, pričali su joj odrasli. Tek nakon što su oslobođeni saznala je da je 28 godina bila u logoru jer se njen djed preselio u Južnu Koreju. 28 godina, tijekom kojih je morala raditi u rudniku ugljena. Muškarcima su kopali ugljen a žene su ga morale sortirati.
'Tamo su čekali vagoni koji su mogli primiti dvije tone ugljena. Morala sam ugljen lopatom natovariti u kola i onda ih voziti otprilike kilometar daleko do mjesta za istovar. Najgori je bio prvi dio puta koji je išao uzbrdo. I onda još jednom pred kraj, kad je put išao nizbrdo i kad smo kola morali zaustaviti i istovariti'.
Kad joj je bilo 17 godina umrla joj je majka. Otac je umro još prije no što je stigla u logor. Odonda je ona bila zadužena brinuti se o dvoje mlađe braće i baki. Koliko još ljudi danas u Sjevernoj Koreji živi u radnim logorima teško je procijeniti. Pretpostavlja se da svaki veći grad ima jedan takav logor.
Kim Hye-sook je puštena iz logora 2001. godine kada je, u okviru amnestije povodom rođendana Kim Jong-ila, pušteno nekoliko tisuća zatvorenika. Ubrzo je odlučila napustiti zemlju. Preko krijumčara ljudi pokušala se dočepati Kine ali ju je uhvatila pogranična policija. Ponovno je morala ponovno u logor na još dvije godine. Potom je opet pokušala pobjeći. Potplatila je jednog dužnosnika na granici i prije nešto više od dvije godine stigla u Južnu Koreju. Izvana, godine teškog rada se više ne primjećuju no nedavno joj je liječnik dijagnosticirao rak pluća koji je vjerojatno posljedica višegodišnjeg izlaganja ugljenoj prašini u logoru.
