Više svjetskih ultrabogatih poslovnih ljudi traži od Rusije da dio svojih strateških bombardera Tu-160 Blackjack pretvori u luksuzne privatne putničke zrakoplove. Rusija, s druge strane, ne želi niti čuti za takvo što, a slijedi pojašnjenje i zašto.
Pročitajte i ovo
U zračnoj bazi
Nova ruska taktika: Pogledajte kako su zaštitili strateške bombardere
bombarderi u RH
Kralježnica zračnih snaga: Američke "leteće tvrđave" preletjet će Dubrovnik
Viši menadžer u ruskoj kompaniji Tupoljev otkriva da je taj proizvođač zrakoplova odbio dosad brojne zahtjeve za prenamjenom njihova strateškog bombardera koji može nositi i nuklearno naoružanje, Tu-160 Blackjack, u civilne svrhe, točnije privatne supersonične zračne lađe. Iste zahtjeve dobili su i za prenamjenu strateškog bombardera Tu-22M3, što su isto tako odbili.
Tupoljev-160 Blackjack (Foto: Thinkstock)
Foto:
Thinkstock
"Veliki poslovni tajkuni iz različitih zemalja (arapski šeik, milijarder iz Australije te superbogati Grk, da spomenemo neke) konstantno šalju upite da im napravimo privatne supersonične zrakoplove iz Tupoljeva-160 ili dalekometnog bombardera Tupoljev-22M3", ističe Valerij Solozobov, zamjenik izvršnog direktora za dizajn te istraživanje i razvoj u kompaniji Tupoljev, prenosi ruska agencija Tass.
Solozobov naglašavao kako redovito pristižu takvi prohtjevi svjetskih ultrabogataša te da ih iz Tupoljeva sve do jednog uporno odbijaju.
Tu-160 je bombarder sposoban doseći brzinu dvaput veću od brzine zvuka i ima dolet oko 12.000 kilometara. Dizajniran je tako da napada mete lansiranjem krstarećih projektila s nuklearnim punjenjem. Rusija ima svega 35 takvih zrakoplova, od kojih je tek 16 u aktivnoj službi.
Tu-22M3, s druge strane, bombarder je koji ima iste performanse kao i Tu-160 što se brzine tiče, ali zato ima osjetno manji dolet od 2560 kilometara. Rusija ih ima pedesetak u aktivnoj službi ratnog zrakoplovstva.
Tupoljev-22 (Foto: Thinkstock)
Foto:
Thinkstock
Za usporedbu, putnički zrakoplovi Boieng 747-8 ili Airbus 380 imaju dolet između 12.000 i 12.800 kilometara. U tom smislu, Tu-160 svakako parira tim putničkim zrakoplovima.
Skupa avantura
Ipak, Solozobov naglašava kako putnički zrakoplovi ne trebaju sofisticirane odlike bombardera, poput krila s varijabilnom geometrijom. "Mogu se koristiti zakrilca koja se uvlače, ali ona nisu uvijek potrebna", kaže.
"Pretvaranje Tu-160 u putnički zrakoplov bila bi vrlo skupa avantura. Mnogo bi manje koštalo napraviti posve nov zrakoplov, bez tehnologije korištene za izgradnju Tupoljeva-160", pojašnjava Solozobov.
Nikako najmanje bitna činjenica koju Solozobov isto tako ističe nije niti ta da Tu-160 sadrži i tehnologiju koja i dalje nosi oznaku tajnosti. "Većina rješenja na Tupoljevu-160 su tajna, pa bi čak i izgradnja putničke konfiguracije tog zrakoplova za privatne klijente bila pogrešna", kaže Solozobov.
Ipak, nije to najbizarnija priča vezana uz prenamjenu ruskih ratnih zrakoplova u civilne svrhe. Tu krunu nosi prijedlog sovjetskih vlasti iz 60-ih godina 20. stoljeća da se superbrzi ruski presretač MiG-25 Foxbat, koji je bio sposoban letjeti i triput brže od brzine zvuka, pretvori u vrlo brzi poslovni supermlažnjak za elitu Kremlja.