Nakon deset dana u podrumu iz Kijeva se u Dnevnik Nove TV javio Maksim Kamenjetski. Ugledni je profesor na kijevskom sveučilištu i bivši savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu, devedesetih. Na početku razgovora kazao je da je već dobro jer su navikli na osjećaj straha i neizvjesnosti. No strah nije dovoljan razlog za odlazak iz grada pa on – ostaje.
"Ostajem Ivane, ostajem. Ja imam starog oca kojeg ne mogu napustiti, onda unuka koji je s mojom kćerkom, dok zet brani domovinu. Teško je sve ostaviti, ne samo svoj stan i imovinu, nego grad i državu", kazao je novinaru Dnevnika Nove TV Ivanu Čorkalu.
Najjače borbe, kaže Maksim, dalje se vode u sjevernom predgrađu, ali meta napada također su civilni objekti u središtu i okolici.
"Prvi pogoci po Kijevu raketama, to je bilo kod mene, jedna od prvih zgrada koja je pogođena u Kijevu je u mom kvartu, blizu mene”, ispričao je.
No život u glavnom gradu još nije stao.
"Neke prodavaonice rade, različita opskrba, neke ljekarne rade, ali ima redova, neki ljudi koji idu na put dižu pare s bankomata i tamo ima redova, ali barem u našem dijelu ima struje, ima grijanja, ima interneta, mobitel radi skoro svugdje čak i na okupiranim područjima", tvrdi.
Što donosi sutra, nitko ne može predvidjeti. Unatoč hrabrosti, jedinstvu i visokom moralu Ukrajinaca, velika je razlika u vojnoj snazi. Ali i taktici.
"Oni vode borbe u klasičnom sovjetskom načinu, uništiti bilo koju količinu vojnika, bitan je cilj. Nema veze s količinom žrtava, to je klasična strategija Staljinove Crvene armije u Drugom svjetskom ratu”, govori Maksim.
Otpratili obitelj i vratili se u rat
Neki su svoje obitelji uspjeli odvesti na sigurno.
“Moj sin nije ni znao da ne idem s njima, još uvijek pita kada ću doći. Starija je već odraslija, a djeca su jednostavno traumatizirana, kada čuju eksplozije i udare”, objašnjava Vasil Mirošničenko iz Ukrajinskog kriznog medijskog centra.
Iz Kijeva je poslao jasnu poruku.
“Ono što trebamo jesu oružje i municija, protuzračne sustave. To nam je potrebno za borbu. I to želim reći vrlo jasno, da, potrebna nam je i humanitarna pomoć, ali za obranu nam je potrebno oružje”, zaključio je.
Problemi s humanitarnom pomoći
Ukrajinsko mjesto Černovica, nedaleko rumunjske granice, obišao je predsjednik Hrvatskog crvenog križa Robert Markt koji i dalje radi na uspostavi distribucije pomoći.
“Veliki je problem dostave humanitarne pomoći na područja gdje je stvarno potrebno. U okolici Černovice nalazi se nekoliko kampova u kojem nedostaje hrane i higijene i oni vrijedno rade 24 sata kako bi im dostavili pomoć”, kazao je.
Na granici s Poljskom i dalje pojačan priljev izbjeglica, ali sada bez cjelodnevnih čekanja na ulasku.
“U ovom trenutku situacija je puno bolja nego kada je rat počeo. Ovdje je bilo jako puno auta i ljudi, sada je stabilnije”, uvjerava Dmitrij Pritulenko.
No pitanje je do kada.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
