Između 400 i 500 milijardi eura, to je otprilike iznos koji je Ukrajina na obranu potrošila od početka rata. Točne brojke će se vjerojatno znati tek za desetak godina, a ovo je iznos do kojeg se može doći prema dostupnim izvorima ukrajinskih ministarstava, uz ogradu da je dio pokriven vojnom ili službenom tajnom.
Ako se gleda samo službeno zabilježena vojna potrošnja Ukrajine koju zbraja i računa SIPRI - Štokholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja, najznačajnija institucija koja se bavi istraživanjem i kontrolom naoružanja - ona iznosi oko 65 milijardi eura na godinu.
No SIPRI-jeve brojke mjere ukupnu vojnu potrošnju (trenutne izdatke države: plaće, opremu, streljivo, amortizaciju, logistiku ...), ali ne uključuju izravnu tržišnu vrijednost sve opreme koju su saveznici darovali ili isporučili.
Ukrajinski Institut za politiku navodi da s uračunatom vrijednosti oružja i opreme dobivene od partnera "stvarna vojna potrošnja" samo za 2024. je bila veća od 125 milijardi eura, a za tekuću godinu će biti i veća.
Institut navodi i da je 2021. Ukrajina trošila 5,5 milijardi eura na obranu, a godinu poslije 44 milijardi eura, odnosno šest i pol puta više. To je najveći godišnji porast koji je SIPRI zabilježio od svog osnutka 1966.
Amerikanci najveći donatori
Ukrajina vojnu potrošnju financira kombinacijom vlastitog proračuna, međunarodne vojne i financijske pomoći, domaće obrambene industrije i ratnih obveznica.
Najveći dio oružja ne kupuje – dobiva ga putem pomoći ili na kredit, dok najveći dio novca ulaže u plaće, streljivo, popravke, dronove i proizvodnju naoružanja.
Najveći donator su Sjedinjene Američke Države. Prema USAFactsu, SAD je od početka invazije do polovice ove godine alocirao (odobrio, ali ne nužno i isplatio) 182,8 milijardi dolara pomoći Ukrajini u tzv. hitnom financiranju. Od toga, oko 67 milijardi USD je sigurnosna pomoć — oružje i vojna oprema. Tu spadaju tenkovi, topništvo, radarski sustavi, streljivo itd.
Prema Institutu za svjetsku ekonomiju u Kielu, europske zemlje (EU + ostale europske države) do travnja ove godine dostavile su 72 milijarde eura vojne pomoći Ukrajini.
Procjena je da je Ukrajina od početka rata do danas ukupno potrošila između 100 i 120 milijardi dolara vlastita novca, od čega oko 60–70 milijardi ide na naoružanje i vojnu opremu, a ostatak pokriva širok spektar ratnih troškova. Radi se o plaćama vojnika i dodacima za borbenu opasnost, troškovima za logistiku, gorivo, popravke opreme, komunikacijske sustave i radarsku tehnologiju.
Također, tu pripada i popravak infrastrukture, opskrba vojske energijom, vodom i hranom te obnova mostova, cesta i bolnica.
Značajan dio troškova ide i na humanitarnu pomoć i izbjeglice – milijuni Ukrajinaca su raseljeni unutar zemlje, a država im osigurava smještaj, hranu, zdravstvenu skrb i obrazovanje.
Golemi troškovi
Trend međunarodne pomoći ove se godine jasno mijenja – SAD smanjuje tempo isporuke, a europske zemlje preuzimaju vodeću ulogu u vojnoj potpori, uključujući i proizvodnju oružja u lokalnim industrijama.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više puta je rekao kako će za obranu Ukrajine potrošiti “sve što bude mogao”.
Na konferenciji za obnovu Ukrajine naglasio je: Sve ono što se sada obnavlja, popravlja i štiti u Ukrajini neće služiti samo nama, nego i Europi. Mi trebamo vašu izravnu financijsku pomoć kako bismo preživjeli ovaj rat.”
Po procjenama MMF-a, Ukrajina dnevno na rat troši 172 milijuna eura i za sada to zahvaljujući međunarodnoj pomoći još uvijek može financirati.
"Svi plaćamo troškove ovog teškog rata i tako će biti dok traje”, rekao je nedavno na kraju svog mandata glavnog ekonomista OECD-a Álvaro Santos Pereira.
Njegova je procjena da je rat u Ukrajini do sada koštao globalnu ekonomiju više od dva bilijuna američkih dolara zbog poskupljenja i izgubljenih gospodarskih mogućnosti.
Prema četvrtoj “Brzoj procjeni šteta i potreba” (RDNA4), koju zajedno rade ukrajinska vlada, Svjetska banka, Europska komisija i UN, procjenjuje se da će Ukrajina u sljedećih 10 godina trebati 524 milijarde USD za obnovu i oporavak. I tu se radi o dovođenju prvenstveno stambene, prometne i poslovne infrastrukture na predratnu razinu.
Tri scenarija
Iz Svjetske banke, koja vodi i puni fond za obnovu Ukrajine iznijeli su tri scenarija - optimistični, pesimistični i realni.
Optimistični predviđa kraj rata kroz godinu ili dvije, stalnu i predvidivu međunarodnu pomoć (EU, SAD, druge zemlje) kroz bespovratna sredstva i povoljne kredite. Taj novac privatni sektor aktivno ulaže u obnovu industrije, energetike i transporta, a ukrajinska administracija učinkovito i pošteno radi da se sredstva koriste učinkovito.
U pesimističnom scenariju rat traje još više od pet godina, uz kontinuirana oštećenja infrastrukture. Međunarodna pomoć se za to vrijeme smanjuje uz kašnjenja u plaćanju. Privatni sektor ne ulaže zbog nesigurnosti, a inflacija, korupcija i administrativni problemi smanjuju učinkovitost iskorištenih sredstava.
Realni scenarij pretpostavlja da je međunarodna pomoć nepredvidiva, s povremenim kašnjenjima u isporuci sredstava. Privatni sektor ulaže sporije zbog nesigurnosti i rizika, a rat traje još dvije, tri godine, što usporava izravnu obnovu u najpogođenijim regijama.
Svi ovi scenariji bazirani su na ideji cjelovitosti Ukrajine, što je možda scenarij koji je u ovom trenutku najudaljeniji od situacije na terenu.
