Do potencijalnog otkrića došao je astriofizičar David Kipping, sa Sveučilišta Kolumbia u New Yorku, koji od početka 2012. godine vodi projekt HEK - Lov na egzomjesece s Keplerom, koji koristi opažanja koja prikupi NASA-in svemirski teleskop Kepler.
Pročitajte i ovo
Privatni astronaut
Trump ne odustaje od Muskova saveznika: "Veliko mi je zadovoljstvo..."
Predstavljanje u četvrtak
NASA ima novo "veliko otkriće" u lovu na egzoplanete, ovaj put pomogao im i Google
kontrola gradnje
Evo kako Ministarstvo planira doskočiti problemu ilegalne gradnje: "Ukoliko se na čestici koja nema građevinsku dozvolu nešto događa..."
Drama u Nepalu
Autobus pun svatova sletio niz padinu s visine od 200 metara: Najmanje 13 mrtvih i 34 ozlijeđenih
Građani na nogama
Masovno trovanje u susjedstvu: Stanje je alarmantno, među zaraženima i djeca
Ideja iza "lova" na egzomjesece je da prirodni sateliti također trebaju uzrokovati uranjanje u zvjezdano svjetlo, bilo neposredno prije ili neposredno nakon njihova tranzitnog planeta. Međutim, s obzirom na veličinu mjeseca u usporedbi s njihovim planetima, uranjanje u svjetlost koju uzrokuje egzomjesec trebalo bi biti malo i teško ga je prepoznati, čak i Kepleru, piše Astronomy Now.
Kako bi povećali izglede Kippingov tim je složio više "svjetlosnih krivulja" za svaki od 284 planeta koje su proučavali, tražeći ponavljajuće padove koji bi se mogli pripisati egzomjesecima. Pronašli su samo jednog, ali vrlo snažnog kandidata - koji je pratio planet Kepler-1625b.
Kippingov tim, koji uključuje njegovog kolegu s Kolumbije Alexa Teacheyja i znanstvenika Allana Schmidta, za sada ostaje oprezan oko potencijalnog otkrića. Signal mogućeg egzo mjeseca vidio se tijekom tri uzastopna Keplerova tranzita, ali to nije dovoljno da se bi definitivno potvrdilo da mjesec postoji. Sljedeći tranzit bit će u listopadu 2017. godine, a tim je već dobio i termin promatranjhe planeta svemirskim teleskopom Hubble i tako, nadaju se, potvrdili da Mjesec postoji.
Gigantski mjesec
A ako postoji onda je to izuzetno čudan mjesec, nešto sasvim drugačije od bilo čega u našem Sunčevom sustavu. Planet je ogroman, ima masu 10 puta veću od Jupitera, a potencijalni mjesec ima masu koja odgovara Neptunu. Na neki način sustav bi mogao biti klasificiran kao dvostruki planet, a malo je vjerojatno da će se mjesec ove veličine formirati u orbiti oko svog planeta.
Planetarna formacija može biti kaotična stvar, a planeti mogu migrirati prema unutra tijekom svoje rane faze rasta. Ako je Kepler-1625b migrirao prema unutra, možda je prošao kroz svijet veličine Neptuna koji je zarobio.
U tom slučaju Kepler-1625b je možda dobio "mjesec", ali teorijski modeli predviđaju da je migracija loša za mjesece. Naime, gravitacijski susreti između planeta "skidaju" mjesece s njihovih roditeljskih svjetova. Nedostatak mjeseca u uzorku od 284 egzoplaneta koje je proučavao Kippingov tim sugerira da su ti modeli točni, što znači da promatranja također impliciraju da je migracija uobičajena pojava u egzoplanetarnim sustavima.