Osamdesettrogodišnji Castro je u jednosatnoj emisji 'Okrugli stol' govorio o mogućnosti da sukob izazvan nuklearnim aktivnostima Irana i Sjeverne Koreje preraste u nuklearni rat, o čemu je pisao i u svojoj novinskoj kolumni. Castro je optužio Washington, a ne Pjongjang za potapanje južnokorejskog ratnog broda Cheonan u ožujku, u kojemu je poginulo 46 mornara. Incident je orkestriran radi poticanja sukoba u regiji, ustvrdio je. Bivši kubanski čelnik izjavio je kako je razočaran što Kina i Rusija nisu stavile veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o dodatnim sankcijama protiv Irana zbog navodnog ilegalnog nuklearnog programa. Iran se, po njegovim riječima, priprema za sukob već 30 godina. Ako Sjedinjene Države napadnu Iran, naići će na otpor koji ne sliči na ništa što su doživjele u Iraku, rekao je Castro.
Pročitajte i ovo
'Tamo se ne može izbjeći da rat postane nuklearan', ocijenio je Castro. U jednosatnom televizijskom nastupu Castro nije spomenuo oslobađanje skupine od 52 kubanska politička zatvorenika, koje je počelo u ponedjeljak s odlaskom prve sedmorice oslobođenih i njihovih obitelji u Španjolsku. Obučen u tamno plavu trenirku i majicu, Castro je djelovao dosta oporavljeno, za razliku od prijašnjih fotografija iz bolnice, a govorio je sporo i tiho, no razgovjetno. Povremeno je zastajao u govoru, kao da traži riječi. Televizijski nastup bio je drugo Castrovo pojavljivanje u posljednjih nekoliko dana. Tri Castrove fotografije pojavile su se subotu na provladinom blogu, uz podatak da su snimljene prošle srijede tijekom njegova posjeta Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja u Havani.
Fidel Castro uglavnom je izbivao iz javnosti nakon hitne operacije crijeva u srpnju 2006. Vlast je prenio na mlađeg brata Raula u veljači 2008. Skupina od 52 politička zatvorenika, koje je Kuba pristala osloboditi nakon pregovora s Rimokatoličkom crkvom i angažiranja španjolskog ministra vanjskih poslova Miguela Angela Moratinosa, ostatak su skupine od 75 disidenata zatvorenih u vladinom udaru na političku oporbu u ožujku 2003. Oni čine oko jedne trećinu ukupnog broja političkih zatvorenika na Kubi, prema podacima neovisne kubanske Komisije za ljudska prava i nacionalnu pomirbu. (Hina)
