Nobelov odbor ima nešto poput fetiša da nagradu za mir dodijeli američkim političarima lijevog centra bez obzira na zasluge.

Galerija Donald Trump (Foto: AFP) Kim Jong Un i Donald Trump (Foto: AFP) Donald Trump (Foto: AFP) +0 Donald Trump (Foto: AFP)

Bivši predsjednik Jimmy Carter je barem desetljećima bio uključen u mirovne inicijative, koliko god bile uzaludne, kada je 2002. godine primio Nobelovu nagradu. Bivši potpredsjednik SAD-a Al Gore je, s druge strane, osvojio je nagradu 2005. godine zbog dokumentarca "Istina koja uznemiruje", kojim je popularizirao prijetnju klimatskog zatopljenja. Nobela je podijelio s UN-ovim Međunarodnim odborom za klimatske promjene.

Vezani članci Pretres kuće Donalda Trumpa - 2 VELIKA GALERIJA FBI upao u dom Donalda Trumpa: "Čak su mi provalili u sef" Kim Jong Un - 3 Gdje je Kim Jong Un? Jedni vjeruju da je bolestan, drugi da se skriva od koronavirusa

U slučaju Baracka Obame 2009. godine obrazloženje je bilo još slabije - na dužnosti još nije bio niti godinu dana i za to vrijeme nije postigao gotovo ništa da doprinese miru u svijetu. No Obama je bio simbol nade lijevi centar diljem svijeta, sve one koji još nisu mogli ni zamisliti anarhiju koju će donijeti Libiji ili neprekidne ratove koje je vodio dronovima, piše The Telegraph.

Ove godine nagrada bi trebala ići Donaldu Trumpu, piše jedan od vodećih britanskih listova, no hoće li Nobelov odbor se osloboditi svojih ideoloških ograda i dati mu je? Predsjednik Trump je sve ono što Obama nije bio. Pripada desnici, a ne ljevici. Većina ga ne voli, a posebice politička elita. Obama je bio omiljen gotovo jednako koliko je Trump prezren. Ipak, jedina stvar koja bi trebala biti važna jest ono što je Trump postigao, za razliku od onoga što Obama nije.

Ako predsjednik Trump uspije ispregovarati okončanje nuklearnih provokacija Kim Jong Una uklonit će najopasniju krizu s kojom se svijet do sada suočio. U prilici je nenasilno zaključiti rat koji službeno traje 67 godina. Sjeverna i Južna Koreja nikad nisu došle do formalnog mirovnog sporazuma u Korejskom ratu i do danas imaju samo primirje i prekid vatre. Ipak, sada su Seul i Pjongjang počeli razgovarati. Južnokorejski predsjednik Moon Jae sastao se s Kim Jon Unom na povijesnom summitu u petak.

Američki je predsjednik prvi put osvojio Nobelovu nagradu za mir 1906. godine - primio ju je Theodore Roosevelt za posredovanje u rusko-japanskom ratu. Ono što se Trump sprema postići na Korejskom poluotoku bilo bi daleko veći trijumf diplomacije. Trijumfirat će čak i ako rezultat bude nešto manji od onoga što je Trumpova administracija zahtijevala - totalnu denuklearizaciju Sjeverne Koreje. Kim se vjerojatno neće odreći oružja u niti jednom scenariju, ali svjetski mir će biti dobro poslužen ako se zaustave daljnji nuklearni i balistički testovi.

To bi sigurno trebalo biti dovoljno za Nobelov odbor. No, kontrast između Trumpa i Obame sugerira zašto to možda neće biti dovoljno. Obama je došao na vlast obećavajući da će mir nastaviti kao ljevičar, kroz poniznost i razumijevanje. Njegovo se ponašanje više cijenilo od njegovih rezultata, koji 2009., kada je dobio Nobelovu nagradu, praktički da nisu ni postojali. A Trump se služio teškim riječima i prijetio nasiljem kako bi promijenio stanje na Korejskom poluotoku.

Međutim, ako bi Nobelova nagrada za mir u svijetu trebala donijeti nešto dobro, ne može biti rezervirana za moderne ljevičarske figure. Mir je praktičan cilj, a ne neumorni ideal. Načini postizanja mira i vođe koji to najbolje čine nisu uvijek lijepi, a Trump se postavlja kao čovjek koji zaslužuje tu čast, piše Telegraph. Ako se to čini šokantnim trebalo bi promisliti o tome kako međunarodni odnosi stvarno funkcioniraju. Desetljeća konvencionalne diplomacije sa Sjevernom Korejom dovela su samo do Kim dinastije koja je dobila nuklearno oružje i rakete. Za ostvariti mir treba novi pristup i čini se kako ga je Trump pronašao.

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju