Berlusconi i Veltroni u nadmetanju za čelno mjesto talijanske vlade

Procjenjuje se da od 33 kandidata samo Silvio Berlusconi, s novim stranačkim savezom "Narod sloboda", i Walter Veltroni, čelnik Demokratske stranke lijevog centra, imaju realne izglede da stanu na čelo 62. talijanske vlade nakon Drugog svjetskog rata.

Pročitajte i ovo novac koji odlazi u dim Novi udar! Od Nove godine poskupljuju cigarete, evo za koliko uredba sa zakonskom snagom Vlada donijela Uredbu o osobnim asistentima nakon šamara s Ustavnog suda, evo što su ispravili

tri vijesti o kojima se priča Drama u Austriji Profesor zadao učenicima zadatak: Ravnatelj odmah nazvao policiju, pokrenuta istraga Uzela blagajnu VIDEO Objavljena šokantna snimka iz kluba smrti na skijalištu: Ljudi očajnički traže pomoć, a vlasnica bježi s novcem? STRAVA NA RIJECI Dječak poginuo u pomahnitalom napadu: "Odvukao ga je ispod površine, a brat i prijatelji nemoćno su gledali"

Talijanski zakon zabranjuje objavljivanje rezultata anketa dva tjedna prije izbora 13. i 14. travnja, no posljednje objavljeno istraživanje Berlusconiju daje prednost od 5 do 9 posto, premda se ne isključuje mogućnost da je Veltroni u samoj završnici predizborne kampanje uspio, kao i Berlusconi na posljednjim izborima, znatno povećati popularnost.

Berlusconi i njegova tadašnja koalicija "Kuća sloboda" posljednje je izbore održane u travnju 2006. godine izgubio dosad najmanjom razlikom u povijesti talijanskih izbora, a na vlast je došla široka koalicija stranaka od ljevice do centra Romana Prodija.

Silvio Berlusconi, rođen 1936. godine u Milanu, u politiku je ušao devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon uspješne poslovne karijere građevinskog poduzetnika i medijskog magnata i jedan je od najbogatijih Talijana čije se bogatstvo procjenjuje i na 12 milijardi dolara.

Na premijerski je položaj prvi puta došao 1994. godine, no nakon kratkog mandata od osam mjeseci, šest je godina bio u oporbi. Godine 2001. uvjerljivo je pobijedio na izborima obećavajući sveobuhvatne reforme koje su Italiji trebale osigurati novi gospodarski zamah. Berlusconi je na vlasti ostao, za Italiju neuobičajeno dugih, pet godina no njegovi protivnici i kritičari upozoravaju da obećane reforme nisu ostvarene, kao što nije zabilježen ni veći gospodarski rast.

Izbori za 630 zastupnika u Donjem domu i 315 u Senatu raspisani su kada je premijer Romano Prodi podnio ostavku jer je njegovu koaliciju lijevog centra napustila mala katolička stranka i time je, nakon samo 20 mjeseci na vlasti, izgubio vrlo tanku većinu.

U listopadu prošle godine dio stranaka koje su činile Prodijevu vladajuću koaliciju spojio se u novu Demokratsku stranku na čije je čelo izabran bivši rimski gradonačelnik Walter Veltroni, glavni Berlusconijev konkurent u nadmetanju za premijerski položaj.

Veltroni, rođen u Rimu 1955. godine, političku je karijeru počeo u nekadašnjoj Talijanskoj komunističkoj partiji. Bio je jedan od urednika ljevičarskog lista l'Unita i zamjenik predsjednika vlade u prvoj Prodijevoj vladi 1996. nakon čega je u dva mandata bio gradonačelnik Rima. U veljači ove godine odstupio je s položaja gradonačelnika i prvi put u karijeri istaknuo kandidaturu za čelno mjesto u talijanskoj vladi.

I Veltroni i Berlusconi obećavaju da će obnoviti ugled Italije narušen posljednjim aferama poput one oko odvoza smeća u Napulju, divljanja navijača i otrovne mozzarelle i vina.

No, kako ocjenjuju neki promatrači, uz uobičajene predizborne najave novih mjera za smanjenje javne potrošnje i poreza, stvaranje učinkovitije birokracije, usluga i infrastrukture, osim što su se složili u pogledu potrebe reforme mirovinskog sustava, nijedan od njih nije uspio predložiti rješenja za teže talijanske probleme poput visokog javnog duga, slabljenja kupovne moći stanovništva, povećanja vrlo slabog gospodarskog rasta i nekonkurentnosti zemlje.

Mnogi analitičari također primjećuju da u ovoj predizbornoj kampanji nije bilo strasti uobičajene za posljednje talijanske izbore, izvijestila je agencija DPA. Veltroni nije inzistirao na pitanju sukoba interesa koje se u prošlosti pokazalo Berlusconijevom slabom točkom jer bi zbog novih zakona morao birati između medijskog carstva i političke karijere. S druge je strane izostala tradicionalna oštra Berlusconijeva protukomunistička retorika kojom je napadao protivnike na ljevici. Berlusconi i Veltroni zagovaraju promjenu izbornog sustava kojim bi se Italija usmjerila prema dvostranačju i marginalizirale manje stranke.

Manje talijanske stranke zato su izrazile sumnju da su se dvojica glavnih konkurenata prešutno dogovorili o stvaranju postizborne "velike koalicije" po uzoru na Njemačku. I Berlusconi i Veltroni odlučno odbacuju mogućnost stvaranja "Veltrusconijeve" vlade, kako je zovu protivnici.