Osim njih četvorice, vijeće kojim je predsjedao sudac Milimir
Lukić, na 35 godina zatvora osudilo je Aleksandra Simovića, Nikolu Bajića i Đorđa Slavkovića, Milana Jurića osudilo je na 34, a na 32 godine zatvora Milana Glišovića koji je, kao i Simović, Milisavljević i Kalinić, u bijegu.
Milan Jurišić i Dušan Krsmanović osuđeni su na 20 godina zatvora, Darko Milićević na 13, Selman Hamidović i Milomir Kaličanin na deset godina, a Dalibor Nišavić na devet i pol godina zatvora.
Bivši policijski inspektor Slobodan Pažin oslobođen je optužbe za zločinačko udruživanje, ali je osuđen na sedam i pol godina za pomaganje počinitelju nakon učinjenog kaznenog djela i neprijavljivanja počinitelja.
Još desetorica pripadnika nekadašnjeg "zemunskog klana" osuđena su na zatvorske kazne u rasponu od tri do pet godina, a četvorica optuženih oslobođena su optužbe, među njima i Ninoslav Konstantinović, koji je u bijegu i Nenad Opačić, koji služi dugogodišnju kaznu zatvora zbog trgovine drogom.
Svi osuđeni moraju solidarno, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, oštećenima - žrtvama otmica, biznismenima Miliji Baboviću i Suadu Musiću, te Vuku Bajruševiću - isplatiti odštetu u visini od 12 milijuna eura u dinarskoj protuvrijednosti, a ako to ne učine bit će im oduzeta imovina.
Suđenje optuženim pripadnicima "zemunskog klana" počelo je u listopadu 2004. godine, ali je dvije godine kasnije moralo početi ispočetka zbog toga što je dotadašnji predsjednik vijeća, sudac Marko Kljajević, napustio sudstvo i prešao u odvjetnike.
Miloradu Ulemeku Legiji, nekadašnjem zapovjedniku Postrojbe za specijalne operacije, tzv. Crvenih beretki, ovo je treća maksimalna kazna na koju je osuđen: pravomoćnom presudom na 40 godina zatvora osuđen je zbog ubojstva bivšeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića i pokušaja ubojstva Vuka Draškovića u Budvi 2000. godine, kao i još
nepravomoćnom presudom za atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića 12. ožujka 2003. godine, dok je na 20 godina zatvora, također još nepravomoćnom presudom, osuđen za pokušaj atentata na Draškovića i ubojstvo četvorice članova Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali 1999. godine.
Optužnica na temelju koje su osuđeni teretila je pripadnike
"zemunskog klana" za čak 18 ubojstava, spomenute tri otmice, te teroristički napad (dizanje u zrak) beogradskog poduzeća "Difens roud" svjedoka-pokajnika Ljubiše Buhe u procesu za ubojstvo premijera Đinđića i u procesu "zemunskom klanu", kao i bacanje bombe na sjedište
Demokratske stranke Srbije (DSS) u Beogradu u jesen 2001. godine, što je sudsko vijeće ocijenilo kao čin s političkom pozadinom, usmjeren na stvaranje razdora već suprotstavljenih stranaka DSS i Demokratske stranke i njihovih lidera Vojislava Koštunice i Zorana Đinđića.
