Američki predsjednik George Bush sastao sa članovima tek formiranog mješovitog Baker-Hamiltonovog povjerenstva koje ima za cilj analizirati sadašnje stanje u Iraku iz sasvim druge perspektive nego što to već više od tri godine radi Bijela kuća, Pentagon, pa i State Department, piše današnji Vjesnik.
Pročitajte i ovo
Demokratima najavljeno povlačenje iz Iraka nedovoljno
Bush će objaviti povlačenje 30.000 vojnika iz Iraka
KINA I JAPAN
Sukob se pogoršava: "To signalizira potencijalni napad"
Nova akcija USKOK-a
Zbog tone marihuane uhićenja u Osijeku i Tenji: Poznato u što su osumnjičenici ulagali novac
Ostavio djevojku da se smrzne
Kamera uhvatila trenutke jeze u Alpama: "Jedna svjetiljka se odvaja i nastavlja sama, dok druga ostaje i gasi se"
Prije susreta s najvišim dužnosnicima administracije, iz Baker-Hamiltonovog povjerenstva povukao se Robert Gates, novi predsjednikov kandidat za ministra obrane, jer će biti u Bushevoj administraciji. U ovaj potpuno stručni nevladin odbor pred vikend je ušao i bivši državni tajnik Lawrence Eagleburger iz administracije Busha starijeg.
No, sudeći prema izjavama njegovog šefa kabineta Josha Boltena, predsjednik Bush spreman je saslušati čak i one demokrate koje je administracija do prošlog tjedna etiketirala kao dezertere.
Novi ton prema Iraku vidljiv je u svim vladinim institucijama. Bushev užurbani susret sa čelnicima novog povjerenstva, ima svakako za cilj da se Amerikancima uputi poruka da će se problemi oko Iraka, za koje se Bijeloj kući prigovaralo da ih je već počela gurati pod tepih, rješavati odmah i to na drukčiji način.
Vojni zapovjednici su navodno već započeli preispitivati iračku strategiju. Ujedno, nastoje se spriječiti i novi politički napadi na Bushev tim. Poslije odlaska Rumsfelda, Bush očito ne želi ostati bez drugih najbližih suradnika.
Retorika koju je do posljednjeg sata izborne kampanje gurao potpredsjednik Dick Cheney, »punom parom naprijed u Iraku«, zamijenjena je rečenicom: »Nitko ne može biti sretan oko Iraka!«.
No ostaje pitanje hoće li Bush pristati mijenjati i formulu kako je jedino vojna pobjeda prihvatljiva u Iraku. Predsjednik je izgleda spreman na prilagođivanje, jer se žuri da ne prepusti inicijativu izbornim pobjednicima.
Jedna od alternativa koju demokrati nude je daytonizacija Iraka ili njegova politička internacionalizacija. Pod tim se podrazumijeva, da se irački susjedi, uključujući Tursku, Iran i Siriju, uz vodeće svjetske sile pokušaju dogovoriti o budućem uređenju ove zemlje.
Spominje se federalizacija, a neki to sasvim otvoreno nazivaju podjelom Iraka na tri djela. Sve te prijedloge će predsjednik Bush sada morati saslušati, a neke od njih vjerojatno i prihvatiti. Pitanje je samo kako će na njih reagirati Iračani.