Stanica izrađena u laboratoriju u cijelosti od neživih sastavnica uspješno je prošla cijeli ciklus rasta i razmnožavanja, što njezini kreatori opisuju kao važnu prekretnicu u sintetskoj biologiji. Riječ je o eksperimentalnom sustavu nazvanom SpudCell, kojeg su razvili znanstvenici s američkog Sveučilišta u Minnesoti.
NAKON SUKOBA
FOTO Ovo je žena (36) osumnjičena za ubojstvo partnera (71) u Slavoniji
Drama na obali
FOTO Stablo se srušilo na kupače: Ozlijeđeno dvoje odraslih i dvoje djece
NEUGODNI PRIZORI
VIDEO Nezgoda uoči Alke! Konji proklizali i pali u središtu grada
SpudCell ima genom od svega 90 kilobaznih parova (kbp), znatno manje od dosad pretpostavljene najmanje veličine od 113 kbp potrebne za funkcioniranje žive stanice. Za usporedbu, ljudski genom sadrži oko 3 milijuna kbp.
Prema riječima Kate Adamale, jedne od voditeljica projekta i njezinih suradnika, taj rezultat dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o najmanjoj veličini genoma potrebnoj za funkcioniranje žive stanice, iako njihovo istraživanje još nije prošlo stručnu recenziju niti je službeno objavljeno. Umjesto toga, trenutno je dostupno na mrežnim stranicama neprofitne bioinženjerske ustanove Biotic, čijem je osnivanju Adamala pomogla.
Važan znanstveni iskorak
"Ovo je najzanimljivija i najvažnija stvar koju sam ikada napravila u svom radu, a trebalo mi je neko vrijeme da uopće shvatim da se to doista događa. Bila sam vrlo sretna, osjećala veliko olakšanje, ali i određenu sumnju jer rezultate uvijek provjeravam dvaput i triput. Dok smo završili sve kontrole, provjere kontrola i dodatne provjere, više nije bilo nikakvog iznenađenja", rekla je Kate Adamala za portal ScienceAlert.
"U kemiji smo uspjeli postići ono što je prije bilo moguće samo u biologiji: cijeli skup ponašanja jedne stanice. Time pokazujemo da najtemeljnije funkcije života, poput rasta i umnažanja, ne zahtijevaju nikakvu tajanstvenu čarobnu iskru", rekla je pak Adamala u ranijem priopćenju za medije Sveučilišta u Minnesoti.
Svaki SpudCell sastoji se od liposoma građenog od masti koji okružuje sedam DNK plazmida, a oni zajedno čine njegov genom od 90 kbp. Ugrađeni sustav za sintezu bjelančevina pretvara genetske upute u funkcionalne bjelančevine, što omogućuje iskorištavanje hranjivih tvari, rast i diobu te stanice. Prema autorima istraživanja, sustav omogućuje odabir, umnažanje genoma, rast, pribavljanje resursa hranjenjem i genetski programiranu diobu.
Kritike
Časopis Science izvijestio je pak da je jedan recenzent uglednog znanstvenog časopisa Cell ustvrdio kako projekt ne predstavlja pravu biologiju. SpudCell ne može, tvrdi taj recenzent, održavati umnažanje kroz brojne generacije, evoluirati, stvarati vlastiti sustav za sintezu bjelančevina, regulirati metabolizam ni izgraditi citoskelet.
"Mislim da biolozi možda ne prepoznaju koliko je važna kemijsko-inženjerska jednostavnost minimalne stanice", odgovorila je na to Adamala u razgovoru za navedeni portal.
Pogled u budućnost
Umjetne stanice jednoga bi dana mogle proizvoditi lijekove, biomaterijale i kemikalije učinkovitije od današnjih genetski modificiranih mikroorganizama.
"Naš je cilj postići potpunu sposobnost projektiranja biologije. Da bismo to ostvarili, moramo znati gdje pripada svaki građevni element, potreban nam je cjelovit nacrt. Upravo to pruža SpudCell, za razliku od bilo koje druge danas poznate stanice. Imamo njegove potpune sheme pa na toj osnovi možemo razvijati nova rješenja", rekla je Adamala.
Otkrila je i čemu se nada u budućnosti.
"Nadam se da će drugi istraživači nadograditi ovu osnovu i omogućiti pouzdaniju diobu (molim vas, neka netko ugradi citoskelet!) te razviti robusnije metaboličke putove. Nakon toga ću uzeti godinu dana odmora ili učiniti nešto jednako ludo, kako bih to proslavila", rekla je na kraju Adamala.