Od 14 članova Izvršnog odbora pravo glasa ima njih 12 - predsjednik Uefe Michel Platini (Francuska), Geoffrey Thompson (Engleska), Angel Maria Villar Llona (Španjolska), Gerhard Mayer-Vorfelder (Njemačka), Mathieu Sprengers (Nizozemska), Senes Erzik (Turska), Marios Lefkaritis (Cipar), Vjačeslav Kološkov (Rusija), Gilberto Madail (Portugal), Joseph Mifsud (Malta), Per Ravn Omdal (Norveška) i Mircea
Sandu (Rumunjska).
Pravo glasa nemaju Talijan Franco Carraro i Ukrajinac Grigorij Surkis, budući da se njihove zemlje natječu za domaćinstvo Eura 2012. Također, u prvom krugu, glasovanja će se vjerojatno suzdržati predsjednik Uefe Michel Platini.
U većini dosadašnjih novinskih analiza isticano je da će se glavna borba voditi između hrvatsko-mađarske kandidature, te Italije.
Također, kad su u pitanju kalkulacije tko će glasovati za koga
najčešće je spominjana podjela na "velike" i "male". U tim
kalkulacijama Italija bi trebala dobiti glasove "velikih", odnosno od predstavnika Engleske, Španjolske, Njemačke i Nizozemske.
Ako bi linija podjele funkcionirala na tom principu onda bi Hrvatska i Mađarska imale puno razloga za optimizam jer bi se mogle nadati glasovima iz Turske, Cipra, Portugala, Malte, Norveške i Rumunjske, a u drugom krugu glasovanja i od Rusa Kološkova.
Članovi Izvršnog odbora prilikom glasovanja trebali bi u obzir uzeti i ocjenu Komisije za nacionalne reprezentacije, koja bi trebala procjeniti kvalitetu ponuđenih kandidatura.
U toj Komisiji, koja ima 12 članova, većinu također imaju predstavnici iz nogometno malih zemalja, kojih je osam. Članovi Komisije za nacionalne reprezentacije su Giancarlo Abete (nedavno izabrani predsjednik Talijanskog nogometnog saveza), Harry Been (Nizozemska), Jacques Lambert (Francuska), Horst Schmidt (Njemačka), Lars-Ake Lagrell (Švedska), Armand Duka (Albanija), Vassilis Gagatsis (Grčka), Allan Hansen (Danska), František Laurinec (Slovačka), Borislav Mihajlov (Bugarska), Ramiz Mirzajev (Azerbajdžan) i Rudi Zavrl (Slovenija).
Hrvati i Mađari optimizam mogu crpiti iz nedavnih izbora za
predsjednika Uefe, kada je Michel Platini zastupajući interese
"malih" pobijedio Lennarta Johanssona, predstavnika "velikih".
Optimizam budi i činjenica da je Portugal u borbi za EP 2004.
pobijedio Španjolsku. Također, Austrija i Švicarska su dobile EP 2008., i pritom su nadjačali Rusiju, te zajedničke kandidature Grčke i Turske, te Škotske i Irske.
Također, treba napomenuti da su Hrvatska i Mađarska ušle u uži izbor pobijedivši favoriziranu Tursku, te Grčku.
Naime, početkom studenoga 2005. prilikom glasovanja tko će ući u uži izbor za domaćinstvo EP 2012. Italija je dobila 11 glasova, Hrvatska i Mađarska 9 glasova, Poljska i Ukrajina 7 glasova, Turska 6 glasova, a Grčka 2 glasa.
Optimizam budi i odlično odrađeni posao u pripremi kandidature, što potvrđuju riječi Vlatka Markovića, koji je nedavno izjavio da je "ovo bilo najveće lobiranje koje je Hrvatska kao država napravila u svojoj povijesti".
Iznimno važan faktor prilikom odlučivanja bit će i čvrste garancije hrvatske i mađarske vlade.
A baš zahvaljujući tome je Portugal pobijedio Španjolsku u izboru za domaćina EP 2004.
Također, Hrvatska i Mađarska mogu se pohvaliti odličnim prometnim vezama, velikim brojem hotela i kampova, te znatno nižim cijenama u odnosu na Italiju.
