Restoran La Štruk u subotu će morati staviti ključ u bravu zbog strožih epidemioloških mjera. Ovaj svjetski poznati restoran na Facebooku je prozvao epidemiologe, imunologe, političare i građane te su poručili da će se Hrvatska jednog dana ovog sramiti.
Pročitajte i ovo
Njihov status prenosimo u cijelosti:
"Kad vrijeme malo razbistri glave, a strah se kao asimptomatski slučaj prikrije u vama do idućeg ludila, bit će vas stid ovoga što radite (ako uopće imate obraza ispod tih maski iza kojih se skrivate). I ne samo vas u stožeru koji krivnju za svoju nesposobnost i nedosljednost prebacujete na 'neodgovorne građane', ne samo vas epidemiologe, imunologe, pulmologe... i ostale ‘loge’ koji ste se odvažili samoprozvati stručnima i medijski prostituirati, pričajući o nečemu o čemu očito ne znate dovoljno, umjesto da se bavite svojim medicinskim/znanstvenim radom i dajete maksimalni doprinos liječenju te pomognete preopterećenim i vrijednim medicinskim sestrama, liječnicima i ostalim zdravstvenim radnicima na koje je spao ogroman teret nesposobnog vođenja borbe s epidemijom. I ne samo vas u nekim medijima koji potencirate strah, psihozu i senzacionalizam radi povećanja čitanosti, ne samo vas u politici koji iskorištavate situaciju da diskreditirate suprotnu stranku i skupljate političke bodove, ne samo vas u zdravstvu koji koristite koronu za prikrivanje kontinuiranog uništavanja zdravstvenog sustava,... nego najviše vas, dragi građani, koji ste pali pod utjecaj ove histerije.
Vas mladih, drčnih, buntovnih,... vas studenata, intelektualaca, umjetnika, erudita,... koji ste uvijek kroz povijest mijenjali svijet, a sada niste rekli ‘dosta je bilo’. A trebali ste. Jeftino ste prodali skupu godinu svojih života.
Ne trebaš imati puno više od 3 razreda osnovne škole pa da znaš da respiratorni virus prelazi s jednog živog bića na drugo, ako su u bliskom kontaktu. Ne trebaš biti niti puno pametniji od prosječnog osnovnoškolca pa da shvatiš kako se širenje virusa zaustavlja nepostojanjem takvog bliskog kontakta. Međutim, realni život ne funkcionira bez fizičkog kontakta. Zato trebaš imati puno znanja, iskustva, kreativnosti, hrabrosti, intuicije i zdravog razuma da nadješ rješenje koje dugoročno radi više koristi, nego štete (psihološke, drušvene, financijske, intelektualne, zdravstvene...), bez obzira na neizbježne žrtve na tom putu. Jer to je jedino rješenje koje je prihvatljivo na duge staze. Sve drugo je greška koja se radi stihijskim odlukama. A obično je bolje ne djelovati nikako, nego djelovati pogrešno.
Zamislite da, svaki put kad neki obijesni egocentrik autom ubije čovjeka na cesti, njegov prijatelj traži zatvaranje cijelog prometa u zemlji jer su ceste opasne. Naša iskrena sućut, ali država tako ne smije funkcionirati.
Ako iz Europe već kopirate loš model ubijanja društva, onda barem kopirajte dobar i adekvatan model financijske kompenzacije. Njemačka, koju volite gledati kao uzor, svima isplaćuje 75% prošlogodišnjeg prometa za period zabrane rada. Nije savršeno, ali je barem pošteno. Godinama i godinama nam uzimate jednu četvrtinu prometa, a da prstom za to niste maknuli, sada je vrijeme da barem tisućiti dio toga vratite. Ponašate se kao žaba koja je vidjela da potkivaju konja pa je i sama podigla nogu. Međutim, za potkivanje nije dovoljno dignuti nogu, treba imati i kopito.
Kako ste samo bili samouvjereni i hrabri prije dva mjeseca dok ste govorili da lockdown nije opcija. Sve veliki kapetani nakon nevere, nadajući se da do nove nevere neće doći. Ali došlo je jer život je more. Brod je propustio, a vi ste prepustili da situacijom upravljaju mornari u potpalublju čiji zadatak je izbacivanje vode, a jedina želja i opsesija im je da vode nestane. Ne vide kopno, ne vide kompas, ne vide nebo, ne vide prognozu, ne vide druge brodove, ne vide ništa osim te vode koja prodire i samo žele da svi s broda sjednu na tu rupu i tako zaustave vodu. Dok zajedno ne polude, ne umru od gladi ili se ne zabiju u stijenu. I baš zato, u oluji brodom ne upravljaju mornari iz potpalublja, nego kapetan. A mi kapetana nemamo.
Ali i kod najvećih havarija postoje brodolomci koji prežive. Nije ni do broda, ni do mora, ni do kapetana, nego do njih samih...
Vidimo se zato na nekoj drugoj plovidbi... vi koji preživite zajedno s nama. A vama ostalima želimo sigurno sjedenje na toj brodskoj rupi, sve do prve stijene koja će vas razvaliti.
Laku noć Hrvatska, jednom ćete se sramiti ovoga.
Laku noć Hrvatska, jednom ćete se sramiti ovogaLaku noć Hrvatska, jednom ćete se sramiti ovoga Kad vrijeme malo razbistri glave, a strah se kao asimptomatski slučaj prikrije u vama do idućeg ludila, bit će vas stid ovoga što radite (ako uopće imate obraza ispod tih maski iza kojih se skrivate). I ne samo vas u stožeru koji krivnju za svoju nesposobnost i nedosljednost prebacujete na 'neodgovorne građane', ne samo vas epidemiologe, imunologe, pulmologe... i ostale ‘loge’ koji ste se odvažili samoprozvati stručnima i medijski prostituirati, pričajući o nečemu o čemu očito ne znate dovoljno, umjesto da se bavite svojim medicinskim/znanstvenim radom i dajete maksimalni doprinos liječenju te pomognete preopterećenim i vrijednim medicinskim sestrama, liječnicima i ostalim zdravstvenim radnicima na koje je spao ogroman teret nesposobnog vođenja borbe s epidemijom. I ne samo vas u nekim medijima koji potencirate strah, psihozu i senzacionalizam radi povećanja čitanosti, ne samo vas u politici koji iskorištavate situaciju da diskreditirate suprotnu stranku i skupljate političke bodove, ne samo vas u zdravstvu koji koristite koronu za prikrivanje kontinuiranog uništavanja zdravstvenog sustava,... nego najviše vas, dragi građani, koji ste pali pod utjecaj ove histerije. Vas mladih, drčnih, buntovnih,... vas studenata, intelektualaca, umjetnika, erudita,... koji ste uvijek kroz povijest mijenjali svijet, a sada niste rekli ‘dosta je bilo’. A trebali ste. Jeftino ste prodali skupu godinu svojih života. Ne trebaš imati puno više od 3 razreda osnovne škole pa da znaš da respiratorni virus prelazi s jednog živog bića na drugo, ako su u bliskom kontaktu. Ne trebaš biti niti puno pametniji od prosječnog osnovnoškolca pa da shvatiš kako se širenje virusa zaustavlja nepostojanjem takvog bliskog kontakta. Međutim, realni život ne funkcionira bez fizičkog kontakta. Zato trebaš imati puno znanja, iskustva, kreativnosti, hrabrosti, intuicije i zdravog razuma da nadješ rješenje koje dugoročno radi više koristi, nego štete (psihološke, drušvene, financijske, intelektualne, zdravstvene...), bez obzira na neizbježne žrtve na tom putu. Jer to je jedino rješenje koje je prihvatljivo na duge staze. Sve drugo je greška koja se radi stihijskim odlukama. A obično je bolje ne djelovati nikako, nego djelovati pogrešno. Zamislite da, svaki put kad neki obijesni egocentrik autom ubije čovjeka na cesti, njegov prijatelj traži zatvaranje cijelog prometa u zemlji jer su ceste opasne. Naša iskrena sućut, ali država tako ne smije funkcionirati. Ako iz Europe već kopirate loš model ubijanja društva, onda barem kopirajte dobar i adekvatan model financijske kompenzacije. Njemačka, koju volite gledati kao uzor, svima isplaćuje 75% prošlogodišnjeg prometa za period zabrane rada. Nije savršeno, ali je barem pošteno. Godinama i godinama nam uzimate jednu četvrtinu prometa, a da prstom za to niste maknuli, sada je vrijeme da barem tisućiti dio toga vratite. Ponašate se kao žaba koja je vidjela da potkivaju konja pa je i sama podigla nogu. Međutim, za potkivanje nije dovoljno dignuti nogu, treba imati i kopito. Kako ste samo bili samouvjereni i hrabri prije dva mjeseca dok ste govorili da lockdown nije opcija. Sve veliki kapetani nakon nevere, nadajući se da do nove nevere neće doći. Ali došlo je jer život je more. Brod je propustio, a vi ste prepustili da situacijom upravljaju mornari u potpalublju čiji zadatak je izbacivanje vode, a jedina želja i opsesija im je da vode nestane. Ne vide kopno, ne vide kompas, ne vide nebo, ne vide prognozu, ne vide druge brodove, ne vide ništa osim te vode koja prodire i samo žele da svi s broda sjednu na tu rupu i tako zaustave vodu. Dok zajedno ne polude, ne umru od gladi ili se ne zabiju u stijenu. I baš zato, u oluji brodom ne upravljaju mornari iz potpalublja, nego kapetan. A mi kapetana nemamo. Ali i kod najvećih havarija postoje brodolomci koji prežive. Nije ni do broda, ni do mora, ni do kapetana, nego do njih samih... Vidimo se zato na nekoj drugoj plovidbi... vi koji preživite zajedno s nama. A vama ostalima želimo sigurno sjedenje na toj brodskoj rupi, sve do prve stijene koja će vas razvaliti. Laku noć Hrvatska, jednom ćete se sramiti ovoga.
Posted by La Štruk on Thursday, 26 November 2020
