Saša Ceci, znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković, na svom je Facebooku u poduljoj objavi reagirao na apel nastavnika koji traži da učenici u novu školsku godinu uđu bez zaštitnih maski, distanci, testiranja i cijepljenja.
''Vi ste ti koji uče svu našu djecu kako smo uspjeli razumjeti kako funkcionira priroda. Vi ste ti koji ih učite kako funkcionira naš um i zašto imamo prirodan poriv da se pravimo da se ništa ne događa. I vi ste ti koji ih morate naučiti da je to loše u situacijama kad imamo rješenje.
Kako se dogodilo da su se stvari toliko izvrnule pa da neki nastavnik dijeli sliku djeteta koje, kao, ne želi cijepljenje umjesto da dijeli sliku sebe na kojoj kaže – dođi, objasnit ću ti sve što te zanima. I što je virus, i kako radi cjepivo'', pita se Ceci.
Objavu znanstvenika prenosimo u cijelosti.
''Dragi nastavnici,
neki od vas me se sjećaju s prosvjeda na Trgu, neki ste me slušali na vašim usavršavanjima koja prolazite svake godine, ili ste samo čitali ove moje pisanije po internetu. Svi koji ste me čuli ili mrvicu bolje upoznali dobro znate koliko cijenim i poštujem vašu profesiju, vaš poziv i vaš rad. Neki od vas, moji fizičari, možda znaju i da sam kao tadašnji dopredsjednik Hrvatskog fizikalnog društva napisao višemilijunski projekt u kojem je težište promocije fizike bilo na nastavnicima fizike. Nažalost, više ministarstava se posebno potrudilo ne samo da ne prođe taj projekt, već i da nestane naše Društvo. Znamo svi jako dobro gdje živimo.
Osobni poraz
Ali ne pišem vam to zato da bih vam kukao zbog toga. Pišem vam zato da znate zašto sam ovaj tekst sa slike, apel jednog od nastavnika vezano za koronu, doživio kao osoban poraz i kao borac za prava nastavnika, i kao netko tko je dobar dio svoje karijere posvetio promociji znanosti.
Na slici koju je neki vaš kolega podijelio je dijete koje na ploči piše da ne želi maske, distance, testiranja, niti cijepljenja i da ako se to ne ispuni, da će klupe ostati prazne.
Pročitajte i ovo
Maske nam svima već idu na živce, a kad ih moramo nositi po cijeli dan je totalna katastrofa. Što se tiče distance - OK, od nekih ljudi mi je blagotvorna, ali ozbiljno je loša, tako da se i tu slažemo. Stalna testiranja su koma, lažno pozitivne da i ne spominjem (nedavno se to meni dogodilo - totalna koma, jer nam je zbog toga propalo to što sam ja trebao raditi).
Sve to navedeno, kao što dobro znate, epidemiološke su mjere kojima se pokušava spriječiti širenje virusa kako bi se što manje ljudi zarazilo i riskiralo ozbiljnije komplikacije, hospitalizaciju, tzv. long covid i... ono najgore. Te mjere su nam trebale poslužiti dok se ne napravi cjepivo.
Pročitajte i ovo
I sad kad konačno imamo to glupo cjepivo, autor slike djetetu u usta stavlja i to da neće ni cjepivo.
Ljudi, znam da je teško. I vama i djeci i roditeljima i svima. Političari nas maltretiraju. A mediji nas ubijaju.
Gledam neki dan nekakav dnevnik, što li, i na početku neki deda od sto godina objašnjava da je dobro da se ljudi cijepe. Izgleda mi totalno drag i simpatičan, ali nije mi baš pretjerano uvjerljiv. Nakon toga nam vodeći čovjek u Vladi objašnjava da se trebamo cijepiti. Što bi rek'o Balašević, od tebe bato ni aspirin. I na kraju, prosvjedi u Francuskoj. Govori neka mlada simpatična psihologica (dakle, i pametna) iz neke bolnice da je ovo eksperimentalno cjepivo i da ne želi da ljudi budu pokusni kunići i da ni jedna država nema pravo nametati obavezu za cijepljenje.
''Pravo je čudo da se itko cijepio...''
Vrlo je slično bilo i kad sam jučer, prekjučer gledao.
Nakon takvih priloga pravo je čudo da se kod nas itko cijepio.
Ono što ne znate, a ja sam naučio na teži način, je da su nam mediji prožeti antivakserima. Neki su se, što se ono kaže, outali nedavno, mnogi još uvijek nisu. A dio njih takvih te svinjarije ne rade iz uvjerenja nego isključivo zbog para – teška nuspojava od cjepiva je toliko rijetka stvar da je to prava vijest, bit će klikova i gledanosti, a preminule od kovida gotovo da više nitko i ne broji. Samo nerviraju i čitatelje i gledatelje.
Naša je psihologija da kad nam je teško, kad nam je najteže, da ćemo stisnuti zube, zanemariti sve probleme i nevolje i nastaviti se boriti. Pokušat ćemo živjeti normalno. I to je najčešće dobra psihologija. I ja je koristim. U našem sastavu znanosti i obrazovanja, a bome i našoj državi, ne znam kako bismo drugačije mogli preživjeti.
Ali sad nam je ta psihologija počela raditi štetu.
Problem postoji i zove se virus koji je novi za nas pa prelako probija naš imunosni sustav. Naša prirodna reakcija, evolucijski poriv koji je usađen duboko u nas kao u samo još jednu vrstu koja živi na ovom planetu, je da radimo sve normalno kako je bilo i ranije. Da živimo. To rade sve životinje u takvoj situaciji. Neki će preživjeti i postati otporni, neki neće. Djeca ovih koji prežive naslijedit će otpornije imunosne sustave pa će i oni lakše preživjeti virus u budućnosti. To je evolucija putem prirodne selekcije.
No naša vrsta je uspjela razumjeti kako funkcionira priroda i preokrenuti prirodne mehanizme u nama u našu korist. Skužili smo da naš imunosni sustav samo treba malo bolje upoznati s bezazlenim dijelovima virusa i taj sustav će ga kasnije moći brže prepoznavati i brže se početi boriti s njim. I imat ćemo puno manje problema.
''Kako se dogodilo...''
Vi ste ti koji uče svu našu djecu kako smo uspjeli razumjeti kako funkcionira priroda. Vi ste ti koji ih učite kako funkcionira naš um i zašto imamo prirodan poriv da se pravimo da se ništa ne događa. I vi ste ti koji ih morate naučiti da je to loše u situacijama kad imamo rješenje.
Kako se dogodilo da su se stvari toliko izvrnule pa da neki nastavnik dijeli sliku djeteta koje, kao, ne želi cijepljenje umjesto da dijeli sliku sebe na kojoj kaže – dođi, objasnit ću ti sve što te zanima. I što je virus, i kako radi cjepivo.
Psiholozi i sociolozi kod ljudi koji se patološki boje cijepljenja i aktivno bore protiv njega, objašnjavajući taj svoj strah navodnim dogovorima ispod žita farmaceutskih kompanija i državnih vodstava, prepoznaju osjećaj izdvojenosti i nebitnosti u društvu. Da nitko ne uzima u obzir njihovo mišljenje. Kažu da je to način na koji ti ljudi pokušavaju nekako participirati u donošenju važnih odluka za društvo.
Moguće'', piše Ceci.
