U Hrvatskoj je s ovom školskom godinom započeo eksperimentalni program cjelodnevne nastave u nekim školama, a sama odluka o uvođenju takva sustava školovanja naišla je na negodovanje nekih roditelja, koji su se čak obratili i Ustavnom sudu. Nisu željeli da njihova djeca u školi budu cijeli dan.
Da roditelji ne žele da im djeca budu u školi cijeli dan, nije novi trend. Cjelodnevna nastava je, naime, vrlo slično, postojala i prije više od stotinu godina. Ni tada nisu bili zadovoljni.
Pročitajte i ovo
Još 1911. godine u tadašnjoj Pruskoj, koja je uključivala mnoga područja današnjih europskih zemalja kao što su Belgija, Češka, Danska, Litva, Nizozemska, Njemačka i Poljska, školski sat trajao je 60 minuta. Nastava se odvijala u jutarnjim i poslijepodnevnim turnusima. Djeca su pohađala oba turnusa u istom danu, a između jutarnjeg i poslijepodnevnog išla bi kućama.
No takav je raspored nailazio na kritike roditelja. Djeca su morala dva puta putovati u školu, nisu mogla pomagati na farmi ili u roditeljskoj kući u poslijepodnevnim satima i bila su potpuno iscrpljena tijekom poslijepodnevne nastave.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Istraživanja su također pokazala da je ciklus od 60 minuta umarao djecu. Stoga su preporučili kraće školske sate. Tadašnji pruski ministar obrazovanja August von Trott zu Solz odlučio je tada da školski sati traju samo 45 minuta.
Pročitajte i ovo
Sa skraćenim nastavnim jedinicama svi su se predmeti mogli pomaknuti na prijepodne, a djeca su imala slobodno poslijepodne. Školski sat od 45 minuta nije se promijenio do dana današnjeg, 112 godina kasnije, prenosi N1.
