Obavijesti Video Pretražite Navigacija
Problemi u Međimuruju

VRIJEME PROLAZI, NASILJU NEMA KRAJA 'Plan postoji, samo čekamo da se netko od institucija javi'

Slika nije dostupna
Slika nije dostupna
Nepuna dva mjeseca prošla su od prve priče o napuštenim psima iz međimurskih romskih naselja. Do danas, malo se toga promijenilo. Tri su ministarstva naime dala obećanja, napravila plan, ali onda je došla nova Vlada i sve je stalo.

Dok tako vrijeme prolazi, zlostavljanja se nastavljaju. Prošloga su tjedna tri psa preminula nakon što ih je vlasnik zatukao palicom. Naša je ekipa u petak odjurila u Varaždin na poziv volontera azila snimiti kujicu koju su doveli iz romskog naselja, u stanju kakvo veterinar nije vidio u svom životu.

Pročitajte i ovo Ilustracija Zlostavljanje u Srbiji Mučna svjedočanstva: Ako se žale na bol, vežu ih, ne daju im anesteziju - "Rodila sam mrtvorođenče. Sama, bez ikoga u blizini" Strava u Vrbovcu - 2 Strava kod Vrbovca Obitelj zlostavljala petoricu muškaraca s mentalnim teškoćama: Tukli ih remenom, izgladnjivali i tjerali na prisilni rad

Bez vanjskih ozljeda i vidljivih prijeloma, nema sumnje da je riječ o teškoj ozljedi mozga koja, kako veterinar pretpostavlja, nije svježa. Kujica je u ovom stanju već dulje vrijeme. Potpuno mokru, blatnu i promrzlu u romskom ju je naselju Kuršanec pronašla Petra iz čakovečkog azila za životinje.

Iako joj je stanje nešto bolje i prima lijekove, hoće li dočekati jutro još ne znaju. No za sada je živa i bolje sreće nego tri druga psa iz naselja koje je večer prije drvenim kolcem zatukao njihov vlasnik.

'Prema riječima mještana, kujica i psi su bili gladni i zatukli su jednu kokoš i to je bio razlog da čovjek poludi i da ih s palicama prebije do smrti', rekla je Aleksandra Hampamer.

'Kako da se čovjek osjeća? U Kuršanec idemo već preko mjesec dana. I taman se ponadaš, ok, krenuli smo u nekakvom dobrom smjeru, imamo nekakvu suradnju i onda te dočekaju tri psa zatučena na mrtvo ime', rekla je Petra Puvača iz skloništa Prijatelji Čakovec.

'Imali smo lijepu suradnju u naseljima, što puno znači nama volonterima koji ipak možemo tamo ući i danas se dogodila ovakva situacija koju jednostavno još uvijek ne mogu prihvatiti', dodala je gospođa Hampamer.

Novi slučajevi zlostavljanja životinja

Dok je Aleksandra dogovarala da nas u naselje puste s kamerom, Petra nas je vodila do mjesta kojeg su pronašli kada su prije nekoliko tjedana došli po jednu skotnu kujicu.

'Tad smo otkrili leš. Iako se nalazi niti 50 metara od vrtića, još uvijek je tu. Nažalost, zbrinjavanje, niti lešina niti pasa, se ovdje ne provodi, ne samo po zakonu nego da bi se zaštitila djeca od takvih prizora', kazala je Petra Puvača.

Ovdje je tako. U naselju u kojem tvrde, živi više od tisuću ljudi, a nema ni kanalizacije niti vode. Psi su svakako problem, ali uza sve druge, problem koji uvijek ostaje po strani. O tom smo problemu upitali i mještane naselja.

'Imamo puno, puno pasa koji krepaju, tako na cesti se ostave, dok nitko ne gleda'

Zašto ga vi ne zakopate?

'Tko? Ja? Sad ja ne znam, ja ne mogu reći zašto ne. Oni nekog, ako taj pas ima vlasnika, neće se reći tko je vlasnik pasa. Nitko se neće javiti. Neće se naći tko je taj. Kažu to nije moj, a kad bi ga udarali, onda bi došao reći da je to njegov'.

Rijetko koji je na lancu, čipiranih u pravilu nema, kao ni cijepljenih, očišćenih od buha i parazita. Ima ih više od 350. O onome što se dogodilo prošli tjedan, nerado govore. Kažu, riječ je o iznimci.

'Bilo je to sad, tih nekih malih problema, taj gospodin je sad bolestan, ima nekih problema, ali ja mislim da ih ne tuku i ne maltretira se pse jer ja vidim i znam. I pošto znam ljudi koji su imali i konje i sve to skupa, mi volimo pse. Ali ovo je sad veliki problem jer ih ima jako mnogo', ispričao je 26-godišnji Kristijan Oršuš.

'Čuo sam da je bila policija i odnesli su ga u stanicu i pustili su ga doma. Vele da ga ne bude spasilo dvije tri godine zatvora. A koliko pasa je? Tri. Tri komada je ubio, ne znam, sjekirom ili ne znam sad. Tako sam ja čuo u naselju', kazao je Josip.

Tri koraka naprijed, dva nazad. A sve je počelo prije dva mjeseca, kada je u javnost dospjela šokantna snimka na kojoj se djeca iživljavaju nad psima. Prvi je o tome javno progovorio Kristijan Balog, predsjednik je Udruge mladih Roma kao i o onome što se svakodnevno događa po romskim naseljima. Kaže, više nije mogao šutjeti.

Zbog svega su mu prijetili ubojstvom, trudnu suprugu tvrdi pokušali su pregaziti automobilom, a prijateljevog psa izmasakrirali. Ali kaže, vrijedilo je. Za problem sada znaju svi i stvari su se počele micati s mrtve točke. U njegovom je Pribislavcu danas pedesetak pasa manje nego prije dva mjeseca.

Novih prijava - nema

Kujica koja se nalazi u ambulanti u Varaždinu, kao i tri brutalno ubijena psa svjedoče da posla nažalost ima još puno. U Policijskoj upravi međimurskoj kažu, od posljednje prijave u prosincu prošle godine kada je riječ bila o djeci i maloljetnicima, do ovoga slučaja nisu imali novih prijava.

'Očevidom i kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da u četvrtak, 4. veljače oko 22 sata u Kuršancu u Vukovarskoj ulici, 46-godišnjak sa drvenim kolcem izudarao svoja tri psa. Nažalost životinje su odmah na mjestu događaja uginule. Nakon kriminalističkog istraživanja protiv njega smo podijeli kaznenu prijavu zbog ubijanja i mučenja životinja', rekao je glasnogovornik PU međimurske, Radovan Gačal.

Za mučenje i ubijanje životinja zakon predviđa kaznu do godine dana zatvora. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu u posljednjih je pet godina imalo osam kaznenih prijava. Niti u jednom slučaju, počinitelj nije završio iza rešetaka.

Kada ne postoje kazne i to one koje se dosljedno provode, odgovornost se, kako ona osobna tako i nadležnih tijela i institucija, jednostavno izgubi. A problem se u pravilu podmeće pod tepih.

'Mi samo želimo da ih se makne. Ako se bude te pse maknulo, da ima jedan pas koji je gazda kuće, da ga čipiramo, da se zna tko je gazda tog psa', kaže jedan od mještana romskog naselja u Kuršancu.

Nitko ne reagira

Psi koji su, uvjetno rečeno ničiji, problem su i odgovornost lokalne zajednice. Ona novca za rješavanje ovoga problema najčešće nema na što smo do sada već upozoravali. Proračun općine je 1,6 milijuna kuna, a zbrinjavanje jednog psa stoji oko 800 kuna. Načelnik općine Orehovica, Franjo Bukal već je ranije napomenuo kako u njihovoj općini postoji više od 400 pasa koje bi trebalo zbrinuti u azil.

Iznos potreban za to je čak petina proračuna općine Orehovica. Uz Kuršanec i Pribislavec jedno od šest romskih naselja u koje Petra i Aleksandra slobodno ulaze. U ostalih šest pristupa nemaju. U azilu kaže, pucaju po šavovima. Mjesta za sve jednostavno nema, a oni već dva mjeseca tapkaju u mjestu. Čekaju da im se ispuni obećano. Ključ je, kaže Petra, zaustavljanje rasta populacije odnosno sterilizacija pasa.

'Mi trebamo, pod hitno proširenje skloništa, za što molimo već dva mjeseca. Za sada je još uvijek sve na obećanjima, ne na konkretnim postupcima. Županija međimurska nam je do sada najviše obećala pomoći, ali još uvijek nema konkretnih rezultata u smislu materijala, dakle za dogradnju tih skloništa. Dok gradovi i općine se za sada još nisu skoro pa uopće pokazali sa ničim konkretnim', napomenula je Aleksandra Hampamer.

Konkretnim se do sada pokazala jedino županija.

'Krenuli smo u dva smjera. Prvi je rješenje našeg azila ovdje u Čakovcu i napravili smo nekakav plan zbrinuti 800 pasa bez vlasnika u roku od godinu dana. U zatvaranju smo financijske konstrukcije za tu namjenu. To nije mala investicija i nije mali problem i zato sam rekao da nije rješiv preko noći', napomenuo je Branko Sušec, pročelnik upravnog odjela za društvene djelatnosti međimurske županije.

Planiraju provesti i edukaciju po školama i, kaže pročelnik Sušec. Od našeg prvog priloga, ako ništa drugo, promijenila se svijest. O problemu sa psima počelo se govoriti.

S njima žive, ali to nikako nije i ne smije biti samo njihov problem. Većinsko stanovništvo, kažu Petra i Aleksandra, nerijetko pse i štence ostavljaju upravo u romskim naseljima.

'Mi u jednom od naselja koje je veliko i za koje imamo informacija da je situacija dosta loša još nismo ni ušli. 1.700 pasa, milijun kuna, godina dana. Plan postoji, samo čekamo da se neko od institucija javi i da napokon možemo krenuti u provođenje tog plana', kazala je Petra Puvača.

Dok oni i mi čekamo, ovo je stvarnost koja se događa. Kujica s početka ove priče nije dočekala jutro.

Cijeli prilog iz magazina Provjereno pogledajte u priloženom videu.

Još brže do
svakodnevnih vijesti.

Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju
Još aktualnosti
Još vijesti
Pretražite vijesti

Budite u tijeku s najnovijim događanjima

Obavijesti uključene