Za njih često misle da su glupi ili lijeni, a zapravo...

Kod osoba s disleksijom nešto se na tom putu poremeti, riječ iz centra za jezik u lijevoj strani mozga negdje odluta. Disleksija nastaje zbog mnogih netipičnih promjena u razvoju mozga. Za osobe s disleksijom često se misli da su glupe ili lijene i to je najveća zabluda.

Pročitajte i ovo Snimke koje niste vidjeli Specijal Provjerenog: Ovo je povijest odnosa Plenkovića i Milanovića Festival knjiga "Pazi, knjiga!": Rastući trend ulaska u svijet čarolije razveselio i djecu i autore

„Izuzetno je važno naglasiti da se radi o djeci uredne inteligencije, disleksija se procjenjuje samo kada postoji uredna intelektualna sposobnost“, kaže logopedica prof.dr.sc. Mirjana Lenček. 5 do 8 posto djece na godinu ima problem s čitanjem i pisanjem. To je nekoliko stotina djece koja krenu u školu svake godine s velikom šansom da se njihov problem ne primijeti.

>> Ima milijunsko carstvo, a ne zna čitati

Franki je prošla gotovo cijelo osnovnoškolsko obrazovanje neprimijećena. Disleksija joj je otrkivena u 8. razredu osnovne škole. Tri puta na tjedan išla je logopedu i stalno se okruživala ljudima koji su s njom učili na glas i tako je umjesto čitanja slušala, što joj je velika pomoć. Danas je studentica treće godine Pravnog fakulteta. Ana je na drugoj godini germanistike i pedagogije i ponosna dobitnica stipendije u Njemačkoj. Unatoč tome njezina je disleksija ostala neotkrivena sve do fakulteta. Kada je dobila dijagnozu, stvari su joj postale jasnije, primjerice zašto konstantno zamjenjuje slova p i b ili t i d.

U vremenu leži i najveći problem. Osobe s disleksijom znaju i mogu čitati, ali im za to treba daleko više vremena. Često i samo slušanje pomaže jer je tako jednostavno lakše pamtiti. Disleksija se najčešće utvrđuje u trećem razredu osnovne škole, kada nam čitanje postaje automatizirano. Onda se oni koji imaju teškoće počnu isticati. Franka uči 7 sati na dan, pred ispit to se protegne na cijeli dan. Najveći je problem što oni ne mogu primijetiti svoje greške. Zakon im omogućava individualizirani pristup, ali se mnogi na to oglušuju. A ako nema potpore okoline, nema ni napretka, već samo odustajanja.

Disleksija se kao i formiranje jezika kreće još u u fetalnom razdoblju, a može biti i nasljedna. Za disleksiju nema lijeka jer je to jednostavno način kako mozak funkcionira. Ali zato se vježbom mogu nadomjestiti nedostaci, primjerice vizualizacijom. Najvažnije je krenuti od malena. Ipak Franka i Ana su uspjele uz pomoć okoline, iako su im se u djetinjstvu smijali zbog čitanja, ali one su pravi borci jer su isplivale iz nemilosrdnog zastarjelog sustava. Slova su svugdje oko nas, osnova komunikacije i normalnog života. Zašto im onda dajemo toliko malo na važnosti i neke zakidamo? Nekoliko stotina djece i sljedeće će školske godine ustanoviti da drugačije funkcioniraju. Pružimo im jednaku priliku.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite PROVJERENO putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.