Trči se u svim vremenskim zonama, bez obzira kakvo je vrijeme, je li noć ili dan, pada li kiša, "dere" li jugo ili bura. Cilj je zajednički – trčati za one koji to ne mogu.
Pročitajte i ovo
Prije dvije godine Lei je dijagnosticiran karcinom bubrega. No, Lea se ne da. Operirana je i sada se uspješno oporavlja. Mjesecima se pripremala za utrku u kojoj sudjeluje od samih početaka. Osjećaj na startu, kaže, teško je riječima opisati. ''Kad vidiš ljude u kolicima, kad vidiš ljude koji trče s razno raznim pomagalima, jednostavno jako emotivno. Osjećaj je emotivan i kad god ideš to nekome opisivati jednostavno nema dovoljno lijepih riječi da se opiše taj osjećaj''', kaže Lea.
''Lijepo je trčati van, ali Zadar...''
Taj osjećaj dijeli i Tatjana. U kolicima je, ali to je nije spriječilo da sudjeluje u ovom globalnom projektu i bude najbolja u svojoj kategoriji. Prošle je godine prešla oko 15 kilometara. ''S obzirom da do sad se nije pronašao lijek odnosno način liječenja ozlijeda leđne moždine, to nam puno znači jer postoji šansa ipak da jednog dana ljudi poput nas budu u puno boljem zdravstvenom stanju'', priča Tatjana Varga.
Nikolina je u ovim trenucima na startu, ali ne u Zadru, već u Münchenu. Do sada je svake godine trčala u nekoj drugoj zemlji. ''Lijepo je otići negdje van i isto trčati, iako mogu reći da je naljepša atmosfera bila prve godine u Zadru i vjerujem da je ostalo tako, da je tamo poseban štimung'', kaže Nikolina.
I najstariji trkač trenutačno je na startu u Donatovu gradu. Vitalan 86-godišnji Roko već je naveliko poznat kao dobar trkač. ''Kaže: 'A evo onog blesavog koji trči'. A što ćete, tako je. To moje sudjelovanje u ovim događajima čini jedno zadovoljstvo da možete ipak nekome pomoći koliko-toliko. Bez humanitarnosti ne može svijet živjeti'', govori Roko.
