18. studenoga obljetnica je vukovarske tragedije. Vukovar je prije Domovinskog rata bio grad u kojem je živjelo 45 tisuća stanovnika. Danas je to mjesto u kojem ulice i kafići u centru zjape prazni već u ranim večernjim satima.

Galerija


Vukovar, grad heroj u kojem je prije 27 godina došlo do nezapamćenog razaranja, posjetila je ekipa novinara portala DNEVNIK.hr. Tijekom dana nekoliko je učeničkih ekskurzija prošlo centrom grada, zadržalo se uz križ na ušću Vuke u Dunav, a čim se spustila večer, Grad Heroj ostao je praznih ulica i trgova.

Vezani članci Miroslav Šeparović (Foto: Pixsell,Davor Puklavec) Šeparović: "Odluke Ustavnog suda moraju svi provoditi, odlučit ćemo o daljnjem postupanju" Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava bacio Statut Grada napisan na ćirilici (Foto: Dnevnik.hr) Pogledajte snimku incidenta u Vukovaru: Penava bacio na pod Statut Grada na ćirilici

Ljudi više nije bilo ni u trgovačkom centru. Prolazak pješačkom zonom u najužem centru grada bio je uz prazne terase kafića, zatvorene kioske i prazne ulice iako je bilo tek 20 sati.

Gdje su Vukovarci?

Rijetke prolaznike pitali smo što se događa, gdje su Vukovarci? Pitali smo ih i što bi se trebalo dogoditi da Vukovar ''živne'' i što misle – što bi trebalo u tom gradu mijenjati? Većina Vukovaraca složila se da je najveći problem tog grada – manjak radnih mjesta i male plaće.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 2

"Vukovaru nedostaje mogućnost zapošljavanja, nitko ne želi ulagati u nova radna mjesta. Ako netko i uspije, dok je u drugim dijelovima Hrvatske dobra plaća otprilike 6000 kuna, u Vukovaru se dobrom plaćom smatra plaća u visini od 4.000 kuna. A cijene su posvuda slične", kazao je jedan od Vukovaraca. Navodi i da dosta ljudi u Vukovar dolazi na posao iz Osijeka ili Vinkovaca. Svoje plaće troše u gradovima iz kojih dolaze.

"Ljudi nema. Čak i da se otvori nešto, nemate koga zaposliti. Nema ni korisnika usluge koju bi ponudili u svojoj tvrtki. Jednostavno nema ljudi. Mladih je sve manje, odlaze iz Hrvatske. Ako se i druže, ostaju po kućama i gotovo da ih se ne vidi na ulicama. Odškoluju se, upišu fakultet u Osijeku, Zagrebu ili Rijeci i nakon završenog fakulteta tamo ostanu", kazao je Vukovarac i dodao da, prema nekim procjenama, trenutačno u gradu živi tek 15 ili 16 tisuća stanovnika.

"Kuće se prodaju, ljudi odlaze..."

"Od 1998. godine do 2013. ili 2014. godine još je bilo nekako, sada je sve više kuća koje se prodaju, ljudi odlaze. Kuću od 400 četvornih metara s okućnicom možete kupiti za 40 ili 50 tisuća eura, ljudima je bitno samo da im ta kuća više nije dodatni trošak jer je nemaju ni kome iznajmiti", govori naš sugovornik.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 4

O tome koliko se ljudi odselilo iz Vukovara poslali smo upit vukovarskoj policiji. Doznajemo da je na području grada Vukovara u 2017. godini radi preseljenja osoba u inozemstvo odjavljeno 359 osoba.

U ovoj godini, do 31. 10. taj broj iznosi 117.

Treba uzeti u obzir da bi stvarni broj onih koji su odlučili potražiti bolji život u nekoj drugoj zemlji mogao biti i mnogo veći od ovih službenih brojki.

U šetnji centrom grada zatekli smo mladi bračni par s djetetom. Kažu nam da bi voljeli kad bi bilo više posla i bolje plaće. Usamljeni su, povjeravaju nam da su im prijatelji uglavnom otišli izvan Hrvatske. "Dobili smo malo bolje poslove. Minimalac je na ovom području 2300 kuna i sve iznad toga je dobra plaća", kaže nam Vukovarka i dodaje da su im se odselili i kumovi.

U Njemačkoj su njihovi kumovi zadovoljni i sad i Vukovarci s kojima pričamo razmišljaju o odlasku. Njezina supruga privlači odlazak i zbog toga što u Njemačkoj, kako je doznao od kuma, nema priče o politici. Iako je dugo bio protivnik odlaska, kaže da je grad prazan. "U školama je sve manje djece, razredi se ukidaju. U bolnicama nema liječnika ni pacijenata, smanjuju se odjeli i za svaki ozbiljniji pregled idemo u Osijek. Ne može se tako živjeti. Dvadeset godina priča se o istim problemima i ništa se ne rješava", dodaje.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 3

OPG koji je uspio: Krenulo je sve kao hobi

Jedna obitelj ipak nije željela otići. Posjetili smo jedan vukovarski OPG koji se bavi uzgojem aronije.

Od Tajane Stanivuković doznajemo da njezin suprug i ona imaju dobre poslove, no željeli su se baviti još nečim kako bi si osigurali dodatnu zaradu i mogli ostati s djecom u Vukovaru. "Htjeli smo djeci osigurati bolji život, a da ne moramo pakirati kofere i otići iz Hrvatske. Prijatelji nam odlaze gotovo svaki tjedan, dođu se pozdraviti s nama i odu", kazala je Stanivuković.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Dnevnik.hr)
Posjetili smo Vukovar (Foto: Dnevnik.hr) - 3

Nakon dugotrajnog istraživanja odlučili su se za aroniju. "Ta je biljka tada ljudima još bila nepoznata, no nismo odustajali. Kupili smo 2500 sadnica i posadili ih ujesen prije četiri godine na površini malo većoj od jednog hektara. Sve je išlo neplanski, educirali smo se nakon što smo već krenuli u cijeli taj posao. S aronijom ima puno posla, pogotovo na početku, s obzirom na to da se radi na ekoproizvodu. Nema špricanja pa se trava čupa i kopa ručno. To traje mjesecima. Prve godine došli smo s ekipom u branje, mislili smo da će aronije biti ne znam koliko, no ubrali smo 10 kilograma bobica aronije. Smijali smo se, no malo-pomalo situacija se mijenjala", dodala je.

Prije dvije godine prijavili su se na natječaj jednog trgovačkog lanca i dobili priliku svoju aroniju plasirati u trgovine po cijeloj Hrvatskoj. "Dobili smo vjetar u leđa i shvatili da ovo postaje pravi posao. Ostali smo na 2500 sadnica, no sada mi na njima uberemo 7 tona aronije. Ono što je započeto kao hobi postalo je veliki posao i nešto čime se bavimo u velikom dijelu vremena. Nakon dvije godine suradnje s trgovačkim lancem prezadovoljni smo, a aronija iz godine u godinu sve bolje rodi", pojašnjava Stanivuković.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Dnevnik.hr)
Aronija (Foto: Dnevnik.hr) - 4

Kaže da se u vrijeme berbe aronije teško nalaze ljudi koji bi radili dva tjedna za dnevnicu pa se snalaze tako što im pomažu prijatelji i kumovi.

Kaže kako je najbitnije da je posao na kraju obavljen. "Imamo ekološki certifikat i možemo reći da se može opstati. Bilo je tu puno rizika i krenuli smo u taj posao bez puno planova i razmišljanja, ali dokazali smo da se može. U svemu tome pomogao nam je i Grad Vukovar. Ove godine dobili smo poticaje po dvije točke: za ekouzgoj, ekoproizvodnju, a druga je točka za mehanizaciju. Svaka kuna koju neplanski dobijemo dobro nam dođe. Kupili smo puno mehanizacije i time će nam biti lakše", zaključuje Tajana Stanivuković.

"Srpski" vrtić tik do "hrvatskog"

"Ovdje se i dalje gleda koji je kafić srpski koji hrvatski, djeca idu u srpske i hrvatske razrede u školi, a razdvajaju ih i u vrtiću. Nekim roditeljima smeta da im je u blizini djeteta dijete druge vjeroispovijesti", povjerila nam je jedna Vukovarka.

Doznajemo da ima ljudi koji su šokirani potrebom da se opredijele i upišu dijete u ''hrvatski'' ili ''srpski'' vrtić. Posebno je to problem u mješovitim brakovima.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Dječji vrtić Vukovar 2 i Vukovar 1 (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 2

"Vukovar ima vrtić za srpsku i hrvatsku djecu i od malih nogu ona se navikavaju da su razdvojena, o kakvom suživotu onda govorimo? Rat ne treba zaboraviti i ne pričati o njemu, ali treba živjeti dalje i izvući od onoga što se dogodilo neku pouku i krenuti dalje, mirnije.

Ovako imamo isti objekt, pola vrtića je hrvatsko, pola srpsko, djeca ulaze u vrtić na dva odvojena ulaza, dvorište je ogromno, ali se igraju unutar svojih grupa. Roditelji ne mogu biti neopredijeljeni, kod upisa u vrtić moraju odlučiti u koji će ih vrtić upisati.

Škole su podijeljene po istoj logici. Prije 20 i više godina kad je dijete mojeg prijatelja išlo u vrtić, mislili smo da će to s vremenom proći i da će djeca opet biti zajedno nakon nekog vremena, onda se moje dijete upisivalo u vrtić pa je bila isto takva situacija, a ništa se nije promijenilo ni danas", dodala je Vukovarka.

"Roditelji imaju mogućnost izbora"

O tome smo pitali ravnateljice Dječjih vrtića Vukovar 1 i Vukovar 2 ili, kako ih u Vukovaru zovu, ''hrvatskog'' i ''srpskog'' vrtića. U samom gradu objekti su naslonjeni jedan na drugi. "Hrvatska je demokratična država u kojoj svi imaju pravo na izbor. Ljudi od toga prave famu. Erdutskim sporazumom svima je dana mogućnost biranja", kazala je ravnateljica vrtića Vukovar 1 Mirjana Kulić.

Navodi da oba vrtića imaju zajedničku kuhinju, zajednička je i tehnička služba.

Roditelji moraju odabrati žele li dijete upisati u hrvatski ili srpski vrtić. "Dala se mogućnost roditeljima da izaberu. Dječji vrtić Vukovar 1 djeluje od povratka 1998. godine, tada je bilo jedno dijete. Sad, 27 godina kasnije imamo 560 djece. Grad Vukovar samim time ima budućnost", dodala je.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Posjetili smo Vukovar - Dječji vrtići Vukovar 1 i Vukovar 2 (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 6

"Mi ovdje obilježavamo sve. Djeca pravoslavne vjere mogu obilježiti svoj Božić i pokazati što oni rade kod kuće", kazala je Kulić. Na pitanje zašto onda vrtići ipak nisu spojeni, odgovorila je da to nije posao ravnatelja vrtića. "Moj je dio posla da vodim brigu o zaposlenicima, jelovnicima. Vrtić je najjeftini u Hrvatskoj, 490 kuna. Kod nas drugo dijete u obitelji plaća 10 posto manje, a svako sljedeće dijete iz iste obitelji ima besplatan vrtić", dodala je Kulić.

Iz ''srpskog vrtića'' u ''srpsku školu''

Neslužbeno doznajemo kako je bilo inicijativa da se vrtići spoje, no to nikad nije realizirano. "Tih projekata, u smislu zbližavanja i približavanja – imamo. Dali smo mogućnost svima", zaključila je.

Oba vrtića rade po hrvatskom programu. No Dječji vrtić Vukovar 2 program radi na srpskom jeziku. Djeca iz ''srpskog vrtića'' upisuju se u ''srpske razrede'' u osnovnu školu.

Često se radi o djeci koja nakon školovanja odlaze na fakultet u Srbiju te ondje i ostaju.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Mirjana Kulić i Marina Latinović (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 1

Marina Latinović, ravnateljica Dječjeg vrtića Vukovar 2, kazala je da oba vrtića jako dobro funkcioniraju zajedno. "Mi u Dječjem vrtiću Vukovar 2 na temelju Ustava RH i Zakona o nacionalnim manjinama realiziramo program predškolskog odgoja na jeziku nacionalne manjine, na srpskom jeziku.

Djeca od rane dobi uče svoj maternji jezik uz obavezu učenja hrvatskog jezika i sadržaja vezanih uz hrvatsku kulturu i tradiciju, no u manjoj mjeri nego je to slučaj s našim jezikom. Ne vidim tu negativnu stranu. Mi surađujemo s Dječjim vrtićem Vukovar 1, djeca imaju zajedničke aktivnosti", kazala je Latinović.

Na svakodnevnoj bazi, iako oba vrtića imaju isto dvorište, svako dijete igra se u svojoj vrtićkoj grupi. Latinović kaže da u takvom programu rada s djecom u odvojenim vrtićima ne vidi da se djeca razdvajaju: "To je ono što nam zakon daje, mogućnost izbora." Navodi da odgojitelji u oba vrtića surađuju i pomažu jedni drugima.

Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr)
Posjetili smo Vukovar (Foto: Anamaria Batur/Dnevnik.hr) - 5

Socijalna samoposluga pomaže stotinama obitelji

Socijalna samoposluga u Vukovaru otvorena je 4. travnja 2014. godine i odonda svaki mjesec svojim korisnicima dijeli pripomoć u vidu namirnica i higijenskih potrepština.

"Pomažemo oko 600 obitelji s područja grada Vukovara, a donacije prikupljamo sa svih strana od fizičkih i pravnih osoba, šaljemo zamolbe i zovemo. Najviše toga još uvijek dobijamo od učenika (osmaša) koji dolaze u posjet Vukovaru i kod nekih škola već je postala tradicija da prikupe donaciju za Samoposlugu i dođu kod nas", kazali su za DNEVNIK.hr iz vukovarske Humanitarne udruge Duga.

Dodaju da su počeli provoditi svoj prvi EU projekt te im je u planu, u sljedećih 10 mjeseci, podijeliti 15 tisuća paketa i time obuhvatiti tri tisuće osoba prvenstveno vodeći računa o umirovljenicima s mirovinama manjima od 2000 kuna s područja grada i okolnih općina. U socijalnoj samoposluzi, kako doznajemo, najviše nedostaju higijenske potrepštine, ali i namirnice.

Ako vam kasni vlak, moći ćete dobiti veći povrat novca