U rujnu 2009. za kišu su prizivali nebo. U ljeto 2010. na 37 stupnjeva već je znalo doći do očaja. A ljeta i zime bez vode naizmjence traju od sredine sedamdesetih. No, nakon 35 godina konačno je voda potekla iz slavina. Uspomene na život bez vode itekako se daju prepričati. 'Morao sam ići vani na wc, a znaš kako je starom čovjeku zimi ići vani', kaže Ante Tarabarić.
Cisterne sa preskupom vodom, bunari, dovoz i odvoz sve je to sada stvar prošlosti. Vodu su prije nekoliko desetljeća zatražili očevi, a dočekali je tek sinovi ili unuci. 'To je nešto o čemu su mnogi sanjali, a mnogi su i umrli ne dočekavši taj dan kada će voda doći', kaže Paul Cota, načelnik općine Promina.
Došlo je i sad prska na sve strane. Zbog jednostavnih stvari zimi više ne treba vani na hladnoću, a ljeta će ubuduće prolaziti bez suza u očima.
