Vizija Margaret Thacher: U trećem svjetskom ratu od Hrvatske bi ostao samo nuklearni pepeo

Vizija je to rata na europsko mprostoru Thatcherinog kabineta rata, u kojem tradicionalno glavnu ulogu negativca imaju njima nimalo dragi Rusi, odnosno tadašnji SSSR. 1981. godine, britanski civilni službenici imali su veliku razrađenu vježbu ratne krize, s epilogom nuklearnog sukoba.

Pročitajte i ovo INVESTICIJSKI KA-BOOM S novim boljim kreditnim rejtingom Hrvatska bi trebala biti investicijska destinacija Objavljeni tajni dokumenti Amerika Jugoslaviju od Staljina bila spremna braniti nuklearnim bombama

Ta vježba, za koju do ove godine gotovo nitko nije niti znao i koja je nosila oznaku tajnosti, imala je jedan cilj - pripremiti državni vrh za 'prelazak u ratno stanje'. Ta je knjiga ostala skrivena u nacionalnom britanskom arhivu sve do ove godine, a velika većina Britanaca nije bila niti svjesna da takvo nešto slično postoji.

Svake dvije godine nova/ista apokalipsa

Svake dvije godine novi civilni službenici odradili bi tu vježbu. Rezultat je bio uvijek isti, a nuklearni sukob neizbježan. Bio bi to test sposobnosti Velike Britanije da se nosi s izbijanjem svjetskog rata. Njihove odluke oblikovale bi i sudbinu Hrvatske, odnosno tada SFRJ, koju bi prema toj vježbi Crvena Armija pregazila.

Svi britanski premijeri, od Atleeja do Thatcher, znali su da bi jednog dana mogli biti suočeni s odlukom odobrenja uporabe nuklearnog oružja. Ali, da je rat izbio 1981. godine, imali bi vrlo malo izbora, osim reći 'da' nuklearnom sukobu.

Kraj u 10-ak dana

U desetak dana mjeseca ožujka, lice Europe, odnosno njezinog istočnog dijela, uvelike bi se promijenilo. Prvo, 11. ožujka 1981. obavještajne službe otkrivaju masovno gomilanje Crvene armije na ruskoj granici s Turskom i Bugarskoj granici s Jugoslavijom. NATO istovremeno koncentrira svoje snage u Zapadnoj Njemačkoj i Skandinaviji.

Nakon toga slijedi niz bombaških napada po Velikoj Britaniji, panika i kaos po gradovima te zemlje. Do 15. ožujka rat bi se činio posve neizbježna opcija, jer 20 divizija Crvene armije upada u Jugoslaviju i guši svaki otpor. napad na Zapad više nije stvar dana, već sati.

Počinju zračni napadi na britanske zračne baze, a 17. ožujka slijedi 'najcrniji dan' britanskog otočja. Britanska zračna obrana je uništena, a civili ginu u silovitim zračnim napadima. kaos i panika su na najvišoj mogućoj razini.

Nema predaje...

Po prvi puta premijerka Thatcher i njezini ključni ministri Willie Whitelaw i Lord Carrington, razmatraju uporabu nuklearnog oružja protiv snaga Varšavskog pakta. 20. ožujka ratni se kabinet sastaje po posljednji put. Crvena armija tad je već ušla 40 kilometara iza NATO-vih snaga u Zapadnoj Njemačkoj.

NATO-ov zapovjednik traži dozvolu za uporabu nuklearnog arsenala i želi lansirati 29 nuklearnih projektila na vojne baze u Istočnoj Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, idućeg dana u 5 sati ujutro.

Svaki pokušaj da se sukob zaustavi bez posezanja za nuklearnim oružjem dotad ne uspijeva, a posljedice predaje neprijatelju za Thatcher su nepodnošljive. Ona izgovara sudbonosno 'da!', nakon čega se istok Europe pretvara u nuklearnu pustoš...

Umjesto zaključka

'Ratna knjiga' dala je stranama i nazive - Blue (NATO i Zapad) te Orange (SSSR i istok Europe) forces. Prema onome što u toj knjizi piše, ili bolje reći ne piše, vjerojatno svi gube i slijedi post-nuklearna apokalipsa.

Sva sreća pa je to ipak samo plod britanske 'bujne' mašte usmjerene prema 'crvenoj' opasnosti. Novija povijest je pokazala da je svjetska moć i sila usmjerena drugim ciljevima, poput terorizma i rušenja diktatora po svijetu.