Obitelj Kardibašić poslala je otvoreno pismo gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, Nadležnom uredu za socijalnu skrb, Pučkoj pravobraniteljici i Hrvatskoj komori socijalnih radnika jer je zgrožena ponašanjem odgovornih nakon što je Sulejman Kardibašić (82), koji boluje od Alzheimera, nestao iz ustanove u kojoj je boravio nekoliko sati dnevno.
Pismo prenosimo u cijelosti:
"Jučer, 13. svibnja, su se navršila puna tri mjeseca od kada smo izgubili supruga, oca, brata i djeda Sulejmana Kadribašića koji se udaljio iz doma za stare i nemoćne na Iblerovom trgu u Zagrebu u kojem je boravio dnevno po nekoliko sati. Bolovao je od Alzheimerove bolesti u fazi teške progresije.
Zgranuti smo i povrijeđeni ponašanjem prije svega ravnateljice i socijalne radnice iz navedenog doma, koje su svojim neprofesionalnim i neodgovornim odnosom na svom radnom mjestu dopustile da se dementan čovjek udalji iz njihovog prostora i nakon toga gubi mu se svaki trag. U tri mjeseca od nestanka ravnateljica nije smatrala potrebnim nazvati obitelj i obavijestiti nas o radnjama koje se poduzimaju da se naš član obitelji pronađe čak nije imala moralnu i etičku odgovornost da se ispriča zbog ovog za nas dramatičnog gubitka koji za sve predstavlja tešku emocionalnu, duševnu i materijalnu patnju.
Pročitajte i ovo
Također vrlo je važno naglasiti da je za nas obitelj kobni dan 13. veljače, bio utorak kada se slavio fašnik, socijalna radnica je bez suglasnosti obitelji 'izmaškarala' našeg Seju, stavivši mu periku na glavu i iscrtavši brkove i obrve čime je povrijeđeno njegovo ljudsko dostojanstvo, a s obzirom na njegovo zdravstveno stanje on nije mogao dati pristanak ili protivljenje za takav postupak, stoga smatramo da je trebalo tražiti suglasnost njegove supruge. Tako 'unakažen' udaljio se iz prostorija doma, lutao ulicama grada, izbezumljen i dezorjentiran uz čuđenje i ismijavanje prolaznika za što imamo potvrdu svjedoka i kamera koje su ga u takvom stanju snimile na nekim mjestima gdje je prolazio.
Smatramo da je takvo ponašanje socijalne radnice i ravnateljice nedopustivo, neodgovorno, neprofesionalno i da nisu dorasle poslu koji im je povjeren. Odgovornost je preuzimanje posljedica za svoje radnje i moralne zakonitosti koje su u ovom slučaju izostale od strane zaposlenica. U prilogu o nestanku gospodina Kadribašića koji se emitirao u dnevniku TV Nove, ravnateljica izjavljuje da je spremna dati ostavku na svoje radno mjesto ukoliko se dokaže propust u njezinom radu. Takva nemoralna i neodgovorna izjava izazvala je gnušanje i bijes cijele obitelji. Pa zar gubitak čovjeka nije dovoljan dokaz propusta u radu navedene ustanove, socijalne radnice i dotične gospođe kao ravnateljice.
Svojom izjavom uvrijedila je i omalovažila ljudsko dostojanstvo čovjeka koji je nestao kao i cijelu obitelj koja je zavijena u crno. U saobraćaju kada se dogodi nesreća sa smrtnim ishodom ili samo s materijalnom štetom uvijek netko odgovara, a kada se radi o bolesnoj osobi koja nestane iz ustanove nema odgovornosti, pa zar je uništeni automobil važniji od gubitka ljudskog života koji je nestao na ovakav dramatičan način?
Etičnost društvene odgovornosti na radnom mjestu jest jedan od gorućih problema s kojim se susrećemo svakodnevno pa i Iz tog razloga tražimo od svih odgovornih institucija da ovaj događaj shvate ozbiljno i pokrenu postupak kojim će navedene osobe udaljiti sa njihovih radnih mjesta jer svojim neodgovornim i neprofesionalnim ponašanjem napravile su neprocjenjivu emocionalnu, duševnu i materijalnu štetu obitelji i odgovorne su za izgubljeni ljudski život.
Također očekujemo da nas odgovorne institucije obavijeste o radnjama koje se poduzimaju u traženju našeg nestalog supruga, oca, brata i djeda."
