Sva ta zadirkivanja, a u današnje vrijeme osobito to da djeca igraju videoigrice, nije teško zamisliti. Dostupne su, ''svi igraju'', malo se zabavljaju tako, lakše prođe vrijeme i njima i roditeljima. Uf, sve samo da nije dosadno.
Nije ovo tekst o videoigrama. Nije ni o zadirkivanju. Bilo je, ima i bit će tekstova.
Zadirkivanje je ružno, igranje videoigrica možda i nije najpametnija aktivnost na svijetu. To znamo.
Pročitajte i ovo
Počast stradalima
VELIKA GALERIJA Tužne scene pred beogradskom školom: Rijeka suza za stradale učenike i zaštitara
Zamislite sad onog dječaka kojeg zezaju zbog naočala. Zamislite da mu je jednoga dana pukao film. Zamračilo mu se pred očima, otišao je doma po nešto kako bi se osvetio onima koji su ga zezali. Ljutit je ušao u stan, a tamo mama. Primijetila je da s djetetom nešto nije u redu, s njim je razgovarala i razgovarala. I razgovarala, grlila ga, razgovarala. Taj je dječak danas uspješan mladić.
Zamislite onu djevojčicu s prištićima. Jednoga joj je dana pukao film. Uletjela je u svoju kuću kako bi našla nešto da se osveti onima koji su joj dobacivali. Tamo je bio njezin tata. Imao je posla, ali je primijetio da je tužna, pa je s njom razgovarao. I razgovarao. Grlio je, objašnjavao, razgovarao… Danas je sretna žena, majka dvoje djece.
Zamislite onog malog kojeg su na treningu zadirkivali da je debeo. I njemu je jednog dana prekipjelo. Jednog mu je dana pukao film. Došao je doma nabrijan i ljutit i tražio nešto čime će se osvetiti. Mame i tate nije bilo, a on je tražio i tražio i nije našao ništa. Dok je tražio, malo se ohladio. Danas je uspješan sportaš.
Zamislite sad onog koji ima sve petice, pa ga zovu štreber. Jednog mu je dana pukao film. I njemu je dozlogrdilo. Furiozno je otišao iz škole, uletio u stan i tražio nešto čime će se osvetiti. Doma nije bilo nikoga, a on je jedino našao knjige i poruku od mame da ga voli. Kako je volio čitati, knjige su mu skrenule pažnju, pa se udubio u jednu. Prošlo je vrijeme, prošla ga je ljutnja. Danas je profesor na fakultetu.
Pročitajte i ovo
Tuga na ulicama
Stručnjakinja o dječaku ubojici iz Beograda: "Sigurno su postojali neki znaci. Nemoguće je da neka trauma nije prethodila takvom činu"
Jeste li sad spremni zamisliti djevojku kojoj su dobacivali jer ima velik nos? Jeste? Jednog joj je dana, sad već znate, pukao film. Uletjela je u kuću kako bi našla nešto čime bi se mogla osvetiti. Tamo je bio tatin pištolj koji čuva kao uspomenu iz Domovinskog rata. U podrumu je našla mitraljez - dedin trofej iz Drugog svjetskog rata. Razvukla je osmijeh. Bili su tu i susjedov kalašnjikov s proslava Nove godine, stričeva zolja, bakina zračna puška, tetkine bombe, u vitrini ujkova mačeta.
Ona je danas u zatvoru, a roditelji djece koji su je zadirkivali obilaze grobove.
Zadirkivanje je ružno, igranje videoigrica možda i nije najpametnija aktivnost na svijetu. Sad ćete reći da ne ubija oružje, već ljudi. Ali bez oružja nema ni ubijenih.