Horor u centru Zagreba: "Imam noćne more, žive u zidovima i stalno ih čujem"
Piše Vanja Stanojević,
23. listopada 2025. @ 14:49
komentari
Štakori u stanu u Zagrebu - 2Foto: DNEVNIK.hr
Majka s djetetom koja stanuje u zgradi u centru Zagreba živi u stalnom strahu od štakora koje čuje kroz zidove svog stana. Tvrdi da je sve prijavila, ali da službe ne čine dovoljno da unište glodavce, zbog kojih više ne može normalno funkcionirati ni spavati.
Podijelite
Jedna poplava u suterenskom stanu u samom centru Zagreba pretvorila se u noćnu moru. Glavni odvod zgrade, na koji su već svi zaboravili i više se nitko nije sjećao da se ondje uopće nalazi, skrivao je odvratnu tajnu. Kroz njega u stan u kojem žive žena i maloljetno dijete ulaze štakori, glodavci koji prenose zarazne bolesti.
Vodoinstalaterske radove na sanaciji šahta zbog kojeg je stan poplavljen obavljala je tvrtka ovlaštena od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva. Tada je Zagrepčanka prvi put vidjela štakora, a jednoga od njih, priča nam, ubio je i radnik tvrtke koja je obavljala radove.
"Bez obzira na to što su znali da u rupi ima štakora, nitko u nju nije stavio otrov kada su zatrpavali rupu, a na kraju su sve zatvorili samo pur-pjenom. Radovi su loše izvedeni, ostale su udubine, a na zidu su stavili samo neke gips-ploče ili takvo nešto", ispričala je uzrujana žena.
No pravi problemi javili su se ovog kolovoza. Iz zidova njezina stana počeli su dopirati užasni zvukovi grebanja i glasanja štakora. Problem su, objasnila je, dva otvora u zidu njezine kuhinje iz kojih se životinje čuju, ali ih sama ne smije zatvoriti jer se radi o vertikalama za plinski dimnjak te vodovod za cijelu zgradu i pristup njima mora biti slobodan.
"To je čisti horor. Imam noćne more od štakora. Sanjam ih, spavam sa zatvorenim vratima od kuhinje jer se bojim da će izaći. Žive u zidovima i stalno ih čujem. A sa mnom živi dijete od osam godina i nikoga nije briga", ispričala je potresena žena, koja svakodnevno provjerava jesu li štakori uspjeli napraviti rupu u zidu te nakon toga ponovno barikadira otvore.
Stanarka se s problemom više puta obraćala i predstavnici stanara, koja je jednom pozvala deratizaciju, ali na ponovne apele stanarke u suterenskom stanu više nije poduzimala ništa.
"Jednom mi je rekla da je na godišnjem i da ne može ništa poduzeti, a njezin suprug mi je rekao: 'Nismo mi krivi što vi živite u podrumu'", ispričala je i dodala kako je problem nastavila rješavati sama.
Molbu za rješavanje problema primilo je i zagrebačko Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, ovlašteno za upravljanje zgradama.
"Nakon završetka radova primijećeno je da su se glodavci (štakori) ponovno pojavili te da postoje prikladne rupe/pukotine kroz koje pretpostavljam da životinje ulaze", pisala im je, ali odgovor i pomoć nije dobila.
Počela je slati i brojne dopise - tvrtkama za vodoinstalacije i deratizaciju, Gradu Zagrebu… Nitko nije odgovarao. Jedini odgovor dobila je od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Andrija Štampar, koji je, kaže nam, napisao kako je deratizaciju potrebno provoditi dok god se čuju štakori.
"S obzirom na mogući glodavcima slobodan put uz cijevi kanalizacije (i vode), smatramo potrebnim postaviti mamce za glodavce u stanu u oba otvora koji imaju plastične poklopce (zaštite); trenutno na tim mjestima nema mamaca, a mogući su putevi kretanja glodavaca. Također je potrebno kontrolirati konzumiraju li glodavci meku u šahtu", napisali su u svom dopisu iz NZJZ-a.
No, tvrtka za deratizaciju, koja je prije tog dopisa postavila otrov, rekla joj je da ih ne zove minimalno šest mjeseci.
"Tri do sedam dana treba da ugine štakor, s tim da se oni razmnožavaju svaka dva tjedna i mogu okotiti 14 komada", objasnila je žena apsurd situacije u kojoj se našla.
"To je jako žalosno. Moji pokojni deda i baka su tu živjeli duže vremena. Nikad nije bilo problema. Prije otvaranja te rupe nije bilo štakora. Smatram da se građevinski dio može sanirati, samo bi to sve trebalo ponovno izbušiti i zatvoriti čeličnom spužvom. Pur-pjena ne znači ništa. Znalo se da sam vidjela štakore, to sam javila. Unutra se nije stavio otrov kad su zatrpavali. Nisu ni odvojili sve to betonom i zaštopali te rupe. Pretpostavljam da nisu ni pomislili da bi se oni mogli ponovno infestirati", kaže žena i dodaje kako oni koji trebaju rješavati te probleme nisu ništa poduzeli.
"Nitko nije došao provjeriti jesu li oni uginuli, jesu li nešto pojeli od otrova. Svi dižu ruke", rekla je.
"To što se čuje iz zidova grozno zvuči. Jednom sam zvala susjedu jer sam mislila da su pregrizli zid i da su u kuhinji. Tresla sam se ispred vrata i probudila sam ženu iz zgrade da mi dođe otvoriti kuhinjska vrata jer me bilo strah. Ne funkcioniram više, čak ni ne kuham jer me stah biti u kuhinji, gdje se nalaze te rupe", ispričala je.
O tom slučaju upitali smo i Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, a njihov odgovor objavit ćemo čim ga dobijemo.