Kakvog Predsjednika-Predsjednicu Hrvatska treba u sljedećem razdoblju?
U svakom slučaju lidera s vizijom, reprezentanta države, simpatično i pametno lice koje će znati i moći korespondirati sa zahtjevima 21. stoljeća. Nekoga tko će za početak dobro proučiti Ustav i svoje ovlasti, nekoga tko uz izbor dobrih savjetnika ne treba biti baš vanjskopolitički guru, ali nikako ni neinformirani teletabis bez osnovnog poznavanja odnosa u svijetu te njihove refleksije na regiju koja je opet u fokusu međunarodne politike. U okviru svoje ovlasti sukreatora vanjske politike, ali prije svega dužnosti poticanja javne rasprave o svim problemima države (ali ne i miješanja u rad struke te striktnog poštivanja trodijelne vlasti) sljedeći Predsjednik/Predsjednica mora ponajprije redefinirati cilj ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Njegova/njezina teška dužnost će biti razbiti famu o Europskoj uniji, skidanje EU s 'pijedestala' nečeg o čemu se stalno priča, a malo zna, nečeg što je posljednjih godina postala 'nova religija' hrvatske Vlade, 'molitva' za uglavnom njihovu internu uporabu i politička prepucavanja.
Europska unija je glavni strateški projekt, ali pritom treba sačuvati nacionalne interese
Vezani članci
Za njegova/njezina mandata Hrvatska će (vjerojatno) ući u Uniju. Prije toga građani će trebati izaći na referendum i odgovoriti žele li oni to ili ne. Sljedeći Predsjednik/Predsjednica stoga mora inzistirati na izradi cost-benefit analize članstva naše zemlje u EU te dosadašnju definiciju 'Ulazak u Europsku uniju glavni je hrvatski nacionalni interes' redefinirati u 'Ulazak u Europsku uniju glavni je hrvatski strateški projekt, u čijem ostvarenju treba sačuvati nacionalne interese'. A to će biti težak proces, jer načela ove druge definicije hrvatskoj politici zasad ne idu dobro. Prije svega zbog nedostatka bilo kakve, barem srednjoročne, a kamoli dugoročne političke strategije i nepostojanja kompetentne političke elite...Jedan je to od glavnih razloga zbog kojih sljedeći šef /šefica države mora biti politički vizionar, a ne menadžer s netransparentnim financiranjem ili politički trgovac s rupama u životopisu.
Treba redefinirati pojam i ulogu domoljublja u društvu
Znanje i meritokratske sposobnosti sljedeće prve osobe na Pantovčaku, uz nužno upečatljivu osobnost, bit će važne kategorije - prijelomne za život u Hrvatskoj, ali i za percepciju zemlje u svijetu. U tom smislu, sljedeći Predsjednik/Predsjednica nikako ne smije biti manipulator domoljubljem, već štoviše redefinirati pojam i ulogu domoljublja u hrvatskom društvu. Pod krinkom domoljubne budućnosti nikako se ne smije ići u difamaciju vlastitog časničkog zbora zato jer je 'netko to tako naredio'. Istodobno, ljubav prema Domovini nikako ne smije biti paravan za organizirani kriminal i korupciju ili placet za zgrtanje novca na račun naroda. Za politizaciju kriminala i kriminalizaciju politike.
Kampanju graditi na borbi protiv korupcije je nerazumno
Gotovo svi kandidati i kandidatkinje svoje su kampanje gradili na borbi protiv korupcije. Što je zapravo nerazumno jer Predsjednik/ca u okviru svojih ovlasti ne može - kako su neki to zamislili - na Pantovčak dovesti privatnu policiju i kriminalistički laboratorij. Ne može 'narediti' policiji ili tužiteljstvu da nekoga istražuje, ali može bitno utjecati na konsolidaciju sektora koji je prije svega zadužen za sprečavanje organiziranog kriminala i terorizma, točnije za obavještajnu i kontraobavještajnu djelatnost. Za to ima ustavne ovlasti. Predsjednik/ca uz premijerku imenuje šefa tajnih službi i prati njihov rad. 'Korupcija je postala već problem nacionalne sigurnosti' - izjavio je tijekom kampanje jedan od kandidata. I ta bi dobra definicija bila najbliža onoj pravoj koja bi glasila - 'Korupcija je posljedica loše nacionalne sigurnosti'.
Nisu rastumačili svoju viziju rada tajnih službi
Taj za državu prevažan, ključan sektor u Hrvatskoj je šupalj kao švicarski sir, 'probušen' sa svih strana, opterećen uplivom stranih obavještajnih službi vječno 'zaraćenih' oko toga tko će imati špijunski primat u regiji i biti tihi sukreator, 'fini' ucjenitelj politika balkanskih zemalja. 2000. godine prof.dr. Ozren Žunec bio je jedini koji je kao novopostavljeni šef tajnih službi imao viziju pravog, suvremenog obavještajnog menadžmenta. Ali ubrzo je smijenjen. Ni od Račana ni od Mesića nikad nismo dobili jasan odgovor zašto. Sve ostalo je poznato - afere u službama, Turekove prezentacije, Podbevšek, Karamarko koji nije znao da Zagrebom šeće izvjesni Milovanović i sprema atentat na Pukanića itd....Zanimljivo je da niti jedan od predsjedničkih kandidata/kandidatkinja u svojoj kampanji nije sustavno rastumačio svoju viziju rada tajnih službi. Nitko nije niti spomenuo, ili je tek vrlo načelno spomenuo, kontrolu njihova rada, osobito civilni nadzor. A čvrsta i dobro iskadrovirana tajna služba pola je riješenog posla - od gospodarstva do vanjske politike.
Ovi izbori su naša velika odgovornost
Možda sve ovo što pišem zvuči kao utopija, iz perspektive izborne utrke kao utrke za novu poziciju moći, a ne poniznog služenja svojim građanima. Ali ipak, neka ovo bude zrnce, sitan doprinos tome da prije nedjelje zaboravimo na sitne cvebe, telefonske ankete i stranačke predznake naših kandidata. I pročitamo programe. Ovi predsjednički izbori naša su velika odgovornost.
>> Arhiva
Pravila objave komentara