Transplantacija prerasla u neraskidivo prijateljstvo: ''Postaje čak i obitelj, ne postoji ništa veće od toga što se meni dogodilo''

''Godine 2014. u desetom mjesecu se dogodilo to da mi je obiteljski liječnik saopćio da sam dobio leukemiju i što reći? Cijeli svijet vam se okrene naopako, a onda nakon dva tri dana shvatite - ili ćete se boriti ili vas više nema'', prisjetio se Mario Paliska.

Priznao je da mu je to bio veliki šok. ''Onda se morate sami s tim suočiti i kazati da želite pobijediti. Bilo je rečeno najprije da će to biti par kemoterapija, a onda su nam kazali, ne meni nego mojoj obitelji, da bez transplantacije neće biti dug život i obitelj je morala ići to potpisati'', kazao je Paliska.

Lada je jedva dočekala punoljetnost kako bi mogla pomagati drugima lijekom koji svi imamo u sebi. Postala je redovita davateljica krvi te se upisala u Hrvatski registar dobrovoljnih davatelja krvotvornih matičnih stanica. S 26 godina primila je važan poziv.

''Bio je drugi mjesec, ispitni rokovi 2015. godine i meni zvoni mobitel da me zovu s KBC-a Rebro i pitaju jesam li voljna dati svoju krv na analizu, da postoji mogućnost da su našli nesrodnog primatelja matičnih stanica'', kazala je Lada Grahovac.

Znajući da netko ovisi o njezinoj odluci, nije dvojila ni sekunde. ''28. 4. je bio taj dan D kada sam dala matične stanice. Postupak uopće nije bolan, vi ste u sigurnim rukama liječnika cijelo vrijeme. Traje tri dana. Prvi dan dođete u bolnicu i oni vas pripreme, drugi dan je dan transplantacije. Sa mnom je bila moja sestra, pravila mi je društvo. To izgleda, kažu oni, poput dijalize, postupak je bio afereze'', pojasnila je Grahovac.

Lada je nesebičnim i plemenitim činom nepoznatoj osobi pomogla da pobijedi bolest, a u lipnju 2017. su se i upoznali. ''Naš prvi susret bio je dosta emotivan, kad vidite osobu koja dolazi do vas, koja je napravila nešto veliko za vas i svaki naš susret je jedan poseban doživljaj'', prisjetio se Paliska. ''Ne možeš se za to pripremiti, to nije iskustvo stotine ljudi, ja sam bila 49. darivatelj u tom momentu. Tako da meni malo čudan, ne znaš što očekuješ, ali poseban, to je kao kad majka rodi svoje dijete – neopisiv'', usporedila je Grahovac.

Pročitajte i ovo ekskluzivno za Dnevnik Nove TV Nikšina nova pluća, prva transplantirana u Hrvatskoj, prodisala su: "Sada napokon, napokon mogu duboko udahnuti..."

Pročitajte i ovo Poziv na broj 060 9000 Majka Ane Rukavine moli da i ove godine podržimo rad Zaklade Želim Život: "Pokažimo veliko hrvatsko srce"

A neopisiv je i njihov odnos. Teško ju je sada svrstati. "Je li ona majka, kći, sestra, ali kako kažemo, sve to skupa. Što je najzanimljivije tu je sad cijela obitelj. Njezini roditelji, suprug, dijete... Mi se sada družimo i to je jedna posebna priča'', istaknuo je.

Mario Ladina danas trogodišnjeg sina Olega doživljava kao mlađeg brata. Ladina je obitelj, pak, kod Marija našla i mirno utočište nakon potresa koji je pogodio Banovinu. ''To postaje zauvijek prijateljstvo, ja bih rekao čak i obitelj, jer ne postoji ništa veće od toga što se meni dogodilo'', zaključio je.