Osim vojnika, na Bleiburgu i Križnom putu stradali su mnogi nevini - muškarci, žene, djeca. Oni koji su imali sreće spasiti se i danas se sjećaju progona.
Pročitajte i ovo
Te zlokobne 45. Želimir Kužatko je imao samo 10 godina. Bio je u pratnji majke i sestre. "Ja sam tu (pokazuje na tijelo) zadobio 3 gelera, jedan metak mi je ruku slomio. Sestra je imala sreću, pala je granata pa od detonacije samo pala u rupu i ostala bez ogrebotine. Moja mama je dobila osam kugli, ostala je živa, ali je umrla od upale pluća", priča gospodin Kužatko.
Na aktualne podjele u društvu danas ne gleda blagonaklono. "Jedanput bi stvarno trebalo to završiti i raščlaniti...to je pojam, partizan je za mene pojam velik", kaže Kužatko.
S njim se slaže i Vladimir Fuček. "Ne znam tko to izmišlja, tko to potencira, jer gledajte - uzmite 91. godinu kad su oni mladići goloruki išli u obranu Domovine. Tko je onda pitao koga tko mu je otac? Pitalo se - Hoćeš li braniti Hrvatsku?", kaže gospodin Fuček.
Na Bleiburgu je bio sa 16 godina u pratnji oca. Neke slike nikad neće zaboraviti. "Vode nije bilo, žeđ je bila. I gdje je recimo Drava bila niže, nije toliko od ceste, tu su jurišali na vodu da se napiju, a oni bi pucali. Ja suzdržavam sada plač, jer jako mnogo je onih... ja ovdje gledam one osobe koje su bile sa mnom, a nisu se vratile", prisjeća se teških trenutaka Fuček.
Točan broj onih koji se nisu vratili - ni danas nije poznat.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr
