Odgovor ni blizu točan. Ono što konzumiramo mora prijeći petnaestak tisuća kilometara, sve od Čilea. Dotle, domaći poljoprivrednici smišljaju kako prodati svoj proizvod. 200-tinjak krmača Borisu zadaje glavobolje. Sisaju mu novac, a prodajom prasadi teško pokriva troškove.
Pročitajte i ovo
‘Nemamo zagarantiran otkup po određenoj cijeni, nego kako mesari odluče. Dosta je nezgodna situacija’, rekao je Boris Glavašić, svinjogojac. Ne brine to potrošače, uvjerene da kupuju hrvatsku svinjetinu. Od deset tovnih svinja, samo su dvije Hrvatske. Domaća proizvodnja pokrije tek 20 posto potreba. 'Hrvati pojedu oko milijun i 900 do dva milijuna tovnih svinja godišnje', kaže Ernest Nad, poljoprivredni odjel HOK-a
Zato uvozimo meso iz Čilea? Prošle godine oborili smo rekord. Hrvati su pojeli 50 tisuća tona uvezene svinjetine. 'Hrvatska prati trendove u svinjogojstvu samo treba dodatnog motiva i adekvatna ekonomska politika’, kaže Nad. Ni ona ne ide u prilog našim uzgajivačima. Poticaji na svaku svinju prema sadašnjem zakonu odlaze u povijest.
Moderno svinjogojstvo država će ubuduće poticati tako da će novac ići samo majkama, a djeci ništa. I to 460 kuna po krmači na godinu. Onaj tko ih nema, nego samo tovi svinje, poticaje neće dobiti. Uvoznoj svinji još će se teže konkurirati, ističu svinjogojci.
'Kakva je sada situacija, teško će se moći konkurirati. Bojim se za opstanak svinjogojca'', rekao je Glavašić. Iako proizvedemo malo, i to malo teško se proda. Uvoz je jeftiniji, a kvaliteta?! Pa ionako samo pitamo za cijenu.
