Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Petar Čobanković nije mogao reći ne svojem šefu. Čak ni onda kada su kršili zakone na štetu Hrvatske, zemlje kojom su vladali i na štetu naroda koji je punio proračun. Nije mogao reći ne pa je, kad su ga stisnuli, sve priznao. Državi će vratiti dug radom za opće dobro.


Tako je to u Hrvatskoj. Svi do jednog bivši ministri javno svjedoče kako ili nisu ništa znali, kraj zdravih očiju i ušiju, ili pak nisu mogli reći ne. Naravno da nitko nije rekao šefu ne jer je od tog šefa i od svih tih radnji imao korist. Neki više, neki manje, ovisi o apetitima. Čobankoviću je, čini se, bilo dovoljno da bude ministar, da ga se uvažava, vozi službenim autom, da mu možda vinarija koju vodi sin bolje posluje jer se pije ministrovo vino.

Vezani članci Andrej Plenković i Ursula von der Leyen Europska komisija mijenja pravila nakon pojavljivanja von der Leyen u spotu HDZ-a: "Nije znala o čemu se radi..." Slika nije dostupna Bitka za tron u HDZ-u

Stjepanu Fioliću je, čini se, bilo dovoljno da može reći da je premijerov 'frend', da mu premijer dolazi na privatne veselice. Mesar iz Gorice postao je zastupnik, njemu je to bilo dovoljno, u svom je „selu“ on bio gazda. Sve mu je to bilo super pa čak i sakriti Sanaderove slike, skupocjena odijela pa i čarape. Sve to dok ga nisu stisli.

Takvi se nagode, sve priznaju, kažu nismo mogli reći ne i gotovo, za njih je rješenje dobrovoljni rad, osuda javnosti, napuštanje politike. Ne bi tako trebalo biti. No dobro, Fiolić je opet samo mesar iz Gorice, Čobanković se vraća obitelji i ostavlja saborski mandat HDZ-u.

Ima i drugih primjera, Damir Polančec živi u Turopolju (zatvoru). Damir Polančec bio je prva žrtva iz Sanaderove Vlade. Osuđen je za plaćanje nepotrebne studije iz državnog proračuna. Polančec će svoju kaznu odguliti u zatvoru. A nakon toga vratit će se u svoju Koprivnicu, daleko od politike i svjetala političke pozornice.

A što je s ostalima? S ministrima Ive Sanadera koji i dalje sjede u Saboru, koji i dalje imaju velike političke ambicije za vođenje ove zemlje, a nisu ništa znali. Nisu vidjeli da im stranka živi iznad mogućnosti, nisu se zapitali odakle dolazi novac. Nije ih bilo briga jer je bilo dobro. Ima se, može se - rekao bi naš narod. A kad se više nema, onda se okreće ploča.

Jadranka Kosor koja je bila desna Sanaderova ruka nikada ništa nije vidjela ni posumnjala. Sve dok kao premijerka nije odlučila da joj Sanader u stranci više ne treba. Da joj smeta, da pokušava voditi stranku koju joj je prepustio mimo nje. Tada ga se riješila. Bivši premijer i predsjednik HDZ-a postao je bivši HDZ-ovac. Prebivalište trenutačno u Remetincu. Jedna presuda je izrečena, ostale se čekaju.

Tomislav Karamarko sada vodi HDZ. Bio je šef tajnih službi dok je Sanader kao premijer izvlačio novac iz državnih tvrtki. Potom mu je postao ministar policije, ni kao takav nije ništa vidio i ništa znao. Kosor ga je primila u HDZ, on ju je na unutarstranačkim izborima pobijedio i sada izbacio iz stranke. Baš kao što je ona izbacila Sanadera.

Karamarkov potpredsjednik i kolega zastupnik je Božidar Kalmeta. Ministar u čijem su resoru bile ceste,a on o malverzacijama ništa nije znao, u čijem su resoru bile željeznice, a on o gubicima i malverzacijama ništa nije znao. Karamarku je osigurao potporu u svojoj županiji i tima izborio stranačku amnestiju. Kalmeta je Sanaderov i Kosoričin ministar koji je prisegnuo na lojalnost novom šefu. Isto je napravio i Gordan Jandroković. Govorilo se Sanader ga je stvorio, a on mu je okrenuo leđa i prepustio se Jadranki Kosor, pa je i njoj okrenuo leđa i sada je vjeran Karamarku. Ništa vidio ni znao nije ni Ivan Šuker. Brinuo se za državne financije i to što mu je u državi novca falilo, a u stranci bilo i previše, nije ga zamaralo. I on je sada vjeran novome šefu.

To su ljudi koji vode najveću oporbenu stranku. Ljudi koji žele pobijediti na izborima i Hrvatskoj donijeti boljitak. Ljudi koji nisu ništa nezakonito vidjeli, ni čuli, a ni posumnjali.

Je li to uistinu novi HDZ? Je li bilo dovoljno Jadranki Kosor izbaciti Sanadera i potpisati pristupni ugovor. Nije – izbore je izgubila i državne i unutarstranačke. Je li dovoljno Karamarku izbaciti Jadranku Kosor uz pomoć njezinih dojučerašnjih ministara i time osigurati povjerenje građana? Nije – građani žele konkretne stvari, građani kojima je standard toliko nisko da ga više ne mogu ni dohvatiti, žele nešto čvrsto, nešto pametno i ohrabrujuće što bi im jamčilo boljitak.
 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook