Političke poruke o optužnicama iz BiH: "Nemamo ni informacije ni strategiju, ali sve je pod kontrolom?

Optužnicama na kojima se nalaze i neka od najzvučnijih imena 90-ih godina, uključujući i aktualnog ministra obrane. I dok s jedne strane u Saboru slušamo „žestoke“ (a zapravo vrlo nekulturne) rasprave o tome tko je primitivan, tko neobrazovan, tko laže, tko je budala, a tko je pljačkao hrvatski narod, izjave vladajućih političara koje bi trebale pokazati odlučnost, sigurnost i snagu, vrlo su mlake i blage (oni bi, vjerojatno, rekli diplomatične, kulturne i pomirljive).

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova Nepojmljivo Strahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"

Čini se kao da u hrvatskom političkom diskursu postoji nesnalaženje u procjeni retoričke situacije i, na kraju krajeva, publike kojoj se obraća. Kultura dijaloga, civiliziranost rječnika, govorni bonton jesu načela kojima se teži, međutim, oni ne smiju biti prepreka da izjave budu oštre, žestoke i kategorične kada je za to primjeren trenutak, kada se procijeni da netko čini nepravdu, da je potrebno obraniti dostojanstvo i riječima pokazati snagu i moć. Premijer Plenković govori braniteljima da se ne trebaju plašiti. Međutim, rečenice poput: vidjet ćemo što je od ovih prijava supstancijalno potkrijepljeno ili iznaći ćemo rješenje koje će umiriti naše branitelje ne djeluju umirujuće niti sigurno.

Jer što znači traženje „supstancijalne potkrijepljenosti“ braniteljima koji se pitaju je li i njihovo ime na nekom popisu. Andrej Plenković trebao bi znati da retorički stil nije nešto nepromjenjivo i da promjenom stila neće izgubiti na „retoričkoj dosljednosti“. Naprotiv, pokazat će da je vješt u procjeni trenutka, situacije, publike i da se umije prilagoditi. Čovjek koji u svim situacijama govori isto (kao da je na diplomatskom sastanku ili stručnom skupu) ne može biti oslonac u kriznim situacijama.

Što je trebao reći? Ne samo načelno govoriti o „stajanju u obranu digniteta Domovinskog rata“ ili o „stajanju iza Damira Krstičevića“ nego bi njegove poruke trebale to i pokazati pa bi se iz njih to moglo iščitati i zaključiti „E da, evo on je zaista stao u obranu branitelja i zaštitu Domovinskog rata“.

Diplomatične reakcije predsjednice

Također, reakcije predsjednice bile su „diplomatične“ u njezinom stilu. Zaboravljajući kako se nekada retoričke prednosti (u ovom slučaju diplomatičnost) mogu pretvoriti u mane, predsjednica govori o „neprihvatljivosti“, „nedopustivosti“, o „zabrinjavajućoj situaciji“.

S obzirom na to da politička vlast ne smije utjecati na sudsku (barem u teoriji!), političke poruke imaju funkciju da građane uvjere da se poduzima sve da spriječe i zaštite građani prije negoli do sudskog dijela uopće dođe, da će političari biti odlučni u zaštiti, žestoki u obrani, snalažljivi i spretni u potezima kojima će prevenirati buduće eventualne napade i zastrašivanja. I upravo bi njihove poruke to trebale pokazati.

Bivši ministar vanjskih poslova kaže da „nije imao informacija o uhićenju“, predsjednica poručuje da „politički vrh Hrvatske mora sjesti i dogovoriti strategiju“ čime se do znanja daje apsolutna nepripremljenost i nesnalaženje, premijer poručuje da „trebamo biti trezveni i racionalni“, ministar Stier kako „Hrvatska inzistira na depolitizaciji sudstva u BiH“, a ministar branitelja o tome „kako nemaju dovoljno informacija o optužnicama“.

Sve je pod kontrolom?

Dakle, rezime političkih poruka po tom pitanju je: nemamo informacije, nemamo strategiju, inzistiramo na depolitizaciji i uz sve to moramo biti trezveni i racionalni. Ali, nemojte se plašiti, imamo sve pod kontrolom?!

Racionalnost je u rješavanju problema ključna, to je nedvojbeno. Međutim, emotivna angažiranost pomaže da ljudi osjećaju sigurnost u one koji bi te probleme trebali riješiti. Političari bi u takvim situacijama trebali racionalno sjedati za stol za sastanke, ali emotivno, snažno i odlučno poslati poruke građanima.

Ako ne znaju kako, neka citiraju Damira Krstičevića koji kaže: „Ponosan sam jer sam služio Hrvatskoj i danas je za mene čast i ponos biti ministar obrane.“

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.