I dok većina roditelja razmišlja o tome kakvim će sitnicama i slatkišima napuniti čizmice svojoj djeci, samohrana mama Maja ima puno većih briga.


Samohrana majka petero djece živi sama u trošnoj kući s brdom problema. Instalacije, grijanje, prozori kroz koje probija hladnoća. Sve to mama Maja treba riješiti sama. Ali, Luka, Neven, Mirna, Jasmin i trogodišnja Antonia ionako su skromna djeca pa će, kaže, razumjeti ako ih ove godine Sveti Nikola zaobiđe.

Vezani članci Članovi podružnice Hrvatskog sindikata šumarstva u Senju - 2 Radnici traže svojih 625.000 kuna, njihovim novcem upravljala samo jedna osoba: ''Smije ti se u lice i potkrada te'' Miro Ćalušić Otkrivamo snimke razgovora pokojnog kamatara koji je za života prijetio, strašio i lihvario: "Ja se ničeg ne bojim, dao sam svoj novac"

Hvala Vam od srca na želji da pomognete mami Maji i njezinoj djeci. Ukoliko želite poslati novce, najbolje je da to učinite preporučeno poštom jer je Majin račun u blokadi, a ovo je onda najsigurniji način. Adresa na koju šaljete je: Maja Štefečić, Donja Kupčina 305e, 10451 PISAROVINA Za sve druge oblike pomoći, slobodno se obratite samoj mami Maji koja će Vam najbolje znati reći što joj je potrebno. Broj mobitela je 091/553-2502

Majin suprug Nebojša stradao je svega 200 metara od kuće. Uz cestu kojom ona i danas svaki dan prolazi. 'Čuli smo da je udarac bio jak. Kad smo dotrčali, došli smo tu, dosta je auta već stajalo, svi smo dotrčali. Probali smo ga vaditi, zvati ga... Ali od njega ništa nije bilo. Zvali smo ga, budili smo ga... Ali nije se oslovljavao. Bio je nagnut kao da je zaspao. Kao da spava i ništa nije reagirao. Zvali smo ga, ali se nije odazivao', s tugom u glasu prepričava Maja Štefečić.

No, mama Maja za strah ne pita, a snagu živi baš svaki dan. U trošnoj kućici nema razvedenu struju pa razvlači produžni kabel. Nema čak ni svoju struju nego onu iz susjedstva.

Polovnu kadu sama je kupila, a bojler je dobila od centra za socijalnu skrb, umjesto jednokratne novčane pomoći. 'Nemaju ni WC. Imaju poljski WC, ali fali im WC školjka, umivaonik... 'Meni je bilo najviše da si ušparam za tu kadu da mogu klince okupati jer ne mogu dijete od 12 i pol godina da ja ga kupam. Sram ga je', kaže nam Maja.

Pod trošnim krovom žive nakon tatine smrti. Dvanaestogodišnji Luka, desetogodišnji Neven, Mirna, prvašić Jasmin i mezimica Antonia.

Njih petero i mama Maja. Žive od 4000 kuna socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Za hranu uvijek mora biti, na svemu se drugome štedi. Drugačije ne ide. Pa ni u božićno vrijeme, kada si većina priušti sitne luksuze.

Imao je samo jednu želju - perilicu rublja za svog samohranog oca

'A teško da će bit baš za poklone kad se kupe sve namirnice što mi je potrebno. Teško da će biti za poklone. Teško', govori nam Maja.

'Kad nam uzima slatkiše, uzima nam jednako. Ako nema ni za jednog, nema ni za drugog. Teško je i mami i nama, ali je mami najteže. Mama sve mora sama raditi, a mi joj nekad nećemo pomoći, nekad joj pomognemo tu i tamo i ona neće da mi baš radimo', kaže 12-godišnji Luka.

Premaleni su, kaže Maja, da već odrastu. I svim srcem želi da imaju bolje djetinjstvo nego što je imala ona. Njezina je majka, kaže Maja, otišla za svojim životom kada je njoj bilo sedam. Odrasla je s bakom i djedom, čuvala krave. Teško djetinjstvo zamijenio je težak život.

Velike brige za samo 28 godina života. Prvo je dijete rodila s tek navršenih 16, ali nikada se kaže ne bi mijenjala. 'Pa nije mi uopće žao. Nije mi žao. Najprije mi je bilo ono dok sam bila mlada... Dijete sam, dijete rodilo dijete. Ali sad baš tako ne gledam. Drago mi je', kaže nam Maja.

Dodaje kako bi joj najljepše bilo da je išla u školu za frizerku ili za trgovca.

Sada to želi svojoj djeci. Za nju je ionako prekasno, kaže. Život je htio drugačije. Završila je samo četiri razreda osnovne. 'Pomognem im koliko znam jer slabo se u ove predmete razumijem kad sam samo četiri razreda išla. Prvi razred, drugi znam nešto riješiti njima dosta, ali ovima starijima teško. Ne znam neke zadatke riješiti', priznaje Maja.

U trošnoj je kući i bez matematike već dovoljno problema za rješavati. Prozori kroz koje puše, instalacije, hladnoća koja probija kosti. Maja vatru naloži oko pet ujutro kako bi djeci bilo koliko-toliko toplo.

Djeca shvaćaju da je mami teško. Kažu kako je ponekad vide kako plače, ali ne znaju zašto. 'Nije vesela niti jedanput nije bila u zadnje vrijeme otkako tate nema, malo se nasmije, ali teško. Teško je jako', kaže 12-godišnji Luka.

Desetogodišnji Neven zna kako je mama ponekad tužna zbog tate, ali i zbog neimaštine. 'Zna biti radi tate, ali nije baš sve radi tate nego nema mama novaca da nam kupi. Moramo razumjeti', kaže Neven.

I sa deset godina snove staviti na čekanje. Za neka bolja, lakša vremena. Kada će mama možda imati dovoljno za nove tenisice, mobitel ili tablet.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook