Istanbulska konvencija od danas je na snazi u Hrvatskoj. Riječ je o dokumentu koji je duboko podijelio društvo i protiv kojeg su se prikupljali potpisi.

Galerija


U travnju 2018. godine Hrvatski sabor ratificirao je Istanbulsku konvenciju većinom glasova u Saboru, no tome je prethodila žestoka politička i društvena rasprava, a pokrenuta je i inicijativa za referendum protiv tog dokumenta.

Riječ je o dokumentu koji je prvi pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a osim međunarodnih stručnjaka, na njemu su radili i hrvatski stručnjaci.

Istanbulsku konvenciju dosad je ratificiralo 28 država članica EU-a, a Hrvatska ju je potpisala još 22. siječnja 2013. godine, u vrijeme Vlade bivšeg premijera Zorana Milanovića. Sam rad na toj konvenciji počeo je još 2008. godine, a naziv je dobila po mjestu gdje je i usvojena 2011. godine, odnosno Istanbulu. Taj dokument pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama.

Istanbulska konvencija odnosi se na niz nasilnih i traumatizirajućih djela, većinom usmjerenih prema ženama. Riječ je o djelima psihičkog nasilja, uhođenja, tjelesnog nasilja, seksualnog nasilja, seksualnog nasilja koje uključuje i silovanje, prisilan brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilan pobačaj, prisilnu sterilizaciju i seksualno uznemiravanje.

Osim toga, prvi put je definirano i nasilje u obitelji, kao skup svih djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.

Ratificiranjem Istanbulske konvencije države se obvezuju poduzeti konkretne mjere poput provođenja medijske kampanje protiv nasilja radi prevencije nasilja u obitelji i nasilja prema ženama, efikasniju prevenciju i zaštitu žrtve te progon počinitelja takvih zločina, bez nepotrebnih odgađanja i uz uvažavanje prava žrtve.

Prema hrvatskom zakonu, većina nasilja nad ženama i nasilja u obitelji nosi kvalifikaciju prekršajnog djela, dok konvencija traži da se ta djela ozbiljno sankcioniraju i da se kategoriziraju unutar strožeg, kaznenog zakona.