Andrej Plenković (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Andrej Plenković (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

Možda će zvučati previše optimistično i pomalo na „veresiju“, ali čini se kako se uvode neka nova pravila političke komunikacije u Hrvatsku.


Mjesec dana nakon izbora, Andrej Plenković skupio je više od 90 potpisa za sastavljanje nove Vlade. I reklo bi se, uspjelo mu je nešto gotovo nemoguće. U postizbornim pregovorima uspio je uvjeriti predstavnike različitih političkih opcija da mu daju povjerenje. Koliko su za to zaslužni ustupci ili kompromisi tek će se vidjeti, međutim, ono što je sasvim sigurno Plenkoviću išlo na ruku je vještina komuniciranja koju posjeduje. U vrlo kratkom vremenu preuzeo je vodstvo najveće stranke, odradio predizbornu kampanju, sučeljavao se sa svojim najvećim rivalom i priveo kraju pregovore s Mostom.

Gabrijela Kišiček, kolumnistica portala Dnevnik.hr
Gotovo sigurno sve to nije zasluga samo jednog čovjeka, Andrej Plenković bez suradnika, stručnjaka i savjetnika ne bi mogao biti toliko uspješan u svim političkim aktivnostima koje su iza njega. Ali, jednako tako, niti cijeli niz stručnjaka ne bi mu mogao pomoći da Plenković nije sve to znao „iskomunicirati“. Proteklih se tjedana u kontekstu pregovora vrlo često spominjala „dobra komunikacija“, „argumenti“, „konstruktivna rasprava“. Sve ono što inače nije karakteristično za hrvatski politički diskurs.

Možda će zvučati previše optimistično i pomalo na „veresiju“, ali čini se kako se uvode neka nova pravila političke komunikacije u Hrvatsku. Nakon što je završila predizborna kampanja i ono obavezno pokazivanje odlučnosti i žestine u obračunu s političkim oponentima (iako je Plenković i u tome bio prilično umjeren) uslijedila su medijska gostovanja i izjave u kojima predsjednik HDZ-a pokazuje smirenost, samouvjerenost, logični slijed misli i elokvenciju. Pa čak i političarski tipično povremeno izbjegavanje odgovora na novinarska pitanja čini pristojno, s mjerom, bez arogancije i bahatosti. Takvim načinom komunikacije zasigurno je pridobio neke od glasača na izborima, a nedvojbeno je takav način komunikacije primjenjivao i od njega profitirao tijekom pregovora.

Koja je, dakle, poruka koja se može izvući iz retoričke analize političke komunikacije tijekom posljednjih mjeseci? Čini se kako je velikoj većini ljudi u Hrvatskoj dozlogrdilo obraćanje „s visoka“, dozlogrdile su uvrede i provokacije, ulični rječnik, vulgarnosti i prepucavanja na razini stadionskih obračuna.

Teško da će se to preko noći promijeniti i da ćemo u Saboru uvijek slušati rasprave u kojima argumenti imaju glavnu riječ i u kojima se nude konstruktivna rješenja bez podbadanja, spuštanja na osobnu razinu, ali sigurno je poslana poruka da se dobrom komunikacijom oko svih političkih, svjetonazorskih i drugih različitosti mogu postići kompromisi.

Zoran Milanović vrlo je često svoju agresivnu retoriku i nizak stil komunikacije opravdavao time što on „koristi jedini jezik koji oni razumiju“, zaboravljajući pritom da takvim govorom on postaje i gori od onih protiv kojih se navodno bori.

Zadržati dostojanstven stil u javnome govoru, pokazati smirenost i u konfliktnim situacijama, voditi se razumom i argumentima u raspravama, jedini je način kojim se može postići dogovor. Zoran Milanović češće je njegovao stil „tako će biti jer ja tako kažem“ koji nije mogao dugotrajno funkcionirati. Ispostavilo se da funkcionira sve dok njegova stranka pobjeđuje.

Andrej Plenković svojedobno je govorio kako će prvo promijeniti HDZ, a onda i cijelu Hrvatsku. Hoće li i koliko u tome biti uspješan, ostaje nam vidjeti. Međutim, ono što je uspio jest uvesti novu i drugačiju vrstu političke komunikacije. Govoreći o pregovorima istaknuo je kako su oni bili usmjereni na stvaranje jedne „racionalne Vlade“, a sasvim je sigurno da je to moguće jedino uz racionalnu komunikaciju.

Nadamo se da će jedan od kriterija sastavljanja kod nove Vlade, uz stručnost i iskustvo, svakako biti i sposobnost i vještine dobre, racionalne komunikacije.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.