'Radnici su danas obrazovaniji i okrenuti karijeri i sindikati im se moraju prilagoditi'

Nepovoljni radni i životni uvjeti u drugoj polovici 19. stoljeća izazvali su masovni oblik organizacije radnika - u obliku sindikata. Ograničeno radno vrijeme, pravo na tjedni i godišnji odmor, minimalni standardi sigurnosti na poslu – sve su to prava za koja su se borili tadašnji sindikati, a koja danas smatramo neupitnima.

Pročitajte i ovo Pismo vrhu kompanje Sindikat Jadrolinije traži ostavku predsjednika Uprave: ''Znao je da brod Oliver nije spreman'' Traže bolje uvjete Radnici javnog gradskog prijevoznika u Rijeci prosvjeduju: "Izrabljuje ih se i plaća ispod minimalca"

80-ih godina snaga i uloga sindikalnog pokreta počinje se mijenjati sa sve većom ekonomskom i političkom globalizacijom, kao i nizom tehnoloških i organizacijskih promjena. Tada se javljaju sve veći pritisci za fleksibilizacijom tržišta rada u Zapadnoj Europi, a sve slabiji sindikati se sve teže uspijevaju tome othrvati. Koji je smisao sindikata danas?

>> Što usrećuje hrvatskog radnika: kolege, šef ili plaća?

'Sindikati sigurno mogu igrati značajnu ulogu i u 21. stoljeću, ali ako to žele sigurno se moraju prilagoditi okolnostima, a one se ne odnose samo na drugačiji ekonomski i politički kontekst, nego i na drugačije potrebe i očekivanja radnika. Radnici su danas u prosjeku znatno obrazovaniji, znatno više fokusirani na svoje osobne karijere, na individualno napredovanje ... i sindikati s tradicionalnim modelom zaštite kolektivnih radničkih prava slabo uspijevaju zadovoljiti njihove potrebe', rekao je dr.sc. Dragan Bagić, docent na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

'Plaće u razvijenim demokracijama stagniraju već više od 20 godina'

'Sindikati su tradicionalno jedini akteri u društvu koji se bore za jednakost plaća. Porast nejednakosti je vidljiv trend svuda u svijetu, a najveći porast nejednakosti se u zadnjih 20 do 30 godina dogodio ondje gdje su sindikati bili najslabiji, dakle, u Americi, a potom u Velikoj Britaniji', smatra politolog Marko Grdešić.

>> Mrsić: Radom uz naknadu zaposlili bi više od 10.000 mladih ljudi

Dodaje kako realne plaće u razvijenim demokracijama stagniraju već više od 20 godina, a ponegdje su čak i pale u odnosu na 'Sindikati sigurno mogu igrati značajnu ulogu i u 21. stoljeću, ali ako to žele sigurno se moraju prilagoditi okolnostima, a one se ne odnose samo na drugačiji ekonomski i politički kontekst, nego i na drugačije potrebe i očekivanja radnika', smatra profesor Bagić 70-e. 'Takve trendove može zaustaviti kolektivno pregovaranje, pogotovo centralizirano kolektivno pregovaranje. Ako kolektivni ugovori postoje samo za jedan sektor, primjerice javni, onda se na njih počinje gledati kao na skup privilegija koje jedni uživaju na račun drugih. To je pozicija u kojoj se nalazi Hrvatska', dodaje Grdešić.

Grdešić: Hrvatska se nalazi između dva ekstrema

Prema Grdešiću neoliberalni pristup bio bi da se kolektivni ugovori, zajedno sa sindikatima, sasvim uklone, dok bi socijaldemokratski pristup bio da se kolektivno pregovaranje proširi na sve zaposlene. 'I jedan i drugi pristup nudi poravnavanje uvjeta za sve zaposlene, a pitanje je političkog odabira što nam se više sviđa. Hrvatska se nalazi između ta dva ekstrema, a do sada trenutna Vlada nije pokazala da ima jasnu viziju u kojem bi smjeru htjela ići, a i vidljiv je i sukob ove dvije opcije unutar same Vlade', rekao je Grdešić.

>> Za njih je burza rada nepoznat pojam!

Na globalnoj razini, objašnjava profesor Bagić s FFZG-a, sindikati u SAD-u su od uvijek bili drugačiji i imali su drugačiju ulogu od europskih, izuzev Velike Britanije. 'Oni su uglavnom bili relativno slabi i koncentrirani na djelovanje izravno na privatne poslodavce. Tamo su sindikati rijetko imali neku širu političku agendu, za razliku od većine europskih. Takav sindikalni pokret opstaje i dalje u SAD-u, ali slabi kao i drugdje u Zapadnom svijetu', rekao je Bagić. Naši sindikati, dodaje, uspjeli su zadržati više članstva nego je to uspjelo u većini drugih tranzicijskih zemalja.

'Sindikati su najpotrebniji tamo gdje su najslabiji'

'Ti sindikati su uspjeli razviti relativno solidan sustav kolektivnog pregovaranja. No, problem je u tome što to mogu uglavnom zahvaliti javnom sektoru u cjelini - javne službe, državna uprava i javna poduzeća. Taj sektor je kod nas još uvijek značajan, pa su onda i sindikati značajni. Nažalost, situacija u privatnom sektoru je znatno lošija', objašnjava Bagić. Tome je tako jer su sindikati u privatnom sektoru slabi i organiziraju manji dio zaposlenih, manje od petine. 'Sindikati su najpotrebniji tamo gdje su najslabiji i najmanje prisutni. Mislim da je opći interes pomoći sindikatima da se ojačaju u tom sektoru', zaključio je Bagić s Filozofskog fakulteta.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.