Potpredsjednica Vlade i predsjednica GSV-a Jadranka Kosor rekla je da Hrvatska neće svoju konkurentnost na svjetskom tržištu povećavati jeftinom i slabo zaštićenom radnom snagom već obrazovanim i dobro plaćenim radnicima na koje će se primjenjivati sve mjere zaštite na radu.
Pročitajte i ovo
Kako ni Europska unija ne želi u članstvu imati zemlje koje će
podizati konkurentnost štedeći na zaštiti zdravlja i sigurnosti
radnika, tako Hrvatska aktivno provodi usklađivanje s europskim propisima.
Uz donošenje niza pravilnika, donijet će se i Nacionalni plan
unapređenja zaštite na radu, te je predviđeno osnivanje Zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu.
- Unatoč dobrim zakonima, najmanje ih kao poslodavac provodi država, koja ih donosi, i koja bi trebala biti primjer drugim poslodavcima, ustvrdio je član GSV-a Vilim Ribić govoreći o zaštiti na radu u javnim službama.
- Krivo je mišljenje da su u javnim službama samo kancelarijska mjesta, brojni su fakulteti s laboratorijima u kojima se ne financira i ne provodi nikakva zaštita, nema kontrole zaštite u operacijskim salama, medicinske sestre trpe ozljede kralježnice zbog podizanja pacijenata bez ičije pomoći i još su brojni primjeri nepostojanja zaštite na radu u javnim službama, naveo je Ribić.
Jadranka Kosor je na to kazala da će zatražiti od nadležnih
ministarstva očitovanje o provođenju zaštite na radu u javnim
službama.
Da neće biti dovoljno udvostručiti broj inspektora, kako se planira, već i promijeniti svijest poslodavaca i radnika da ulaganje u zaštitu na radu nije trošak već dobit upozorio je dopredsjednik GSV-a Ivica Mudrinić.
Podaci govore da se zbog bolovanja uzrokovanih ozljedama i bolestima zbog rada godišnje gubi 4 posto BDP-a, a u zadnjih desetak godina u Hrvatskoj se godišnje dogodi između 22 i 25 tisuća ozljeda na radu, od čega oko 800 težih.
Godišnje je između 21 i 46 smrtno stradalih, a od toga polovica radnika strada u graditeljstvu.
Stručnjaci napominju da se ozljede kod malih poslodavca često ne događaju samo zbog štednje na opremi ili zbog brzine radnog postupka već zbog neupućenosti radnika i nižeg rukovodioca o nužnosti korištenja zaštite na radu, koja kao predmet nije uključena u obvezni obrazovni sustav, niti ima dovoljan broj obrazovanog kadra iz tog područja.
