Iako se u subotu na zagrebačkom Blatu činilo da je nekoliko vlasnica pasa odlučilo provesti dan igrajući se skrivača sa svojim ljubimcima, ta „igra skrivača“ uz veliki trud i nekoliko godina napornog rada trebala bi dovesti do toga da svaki od tih pasa bude sposoban spasiti nečiji život.

Galerija


Nikad završena zagrebačka Sveučilišna bolnica u subotu je postala savršena lokacija za radionicu -mantrailinga.

Zapušteno zdanje na ulazu u grad je tako na nekoliko sati dobilo jednu sasvim novu svrhu - u njegovom dvorištu okupile su se zaljubljenice u, za većinu Hrvata, nepoznatu disciplinu, a društvo su im pravili njihovi psi.

Jer upravo psi imaju glavnu ulogu u mantrailingu, kojega se opisuje kao "umjetnost" praćenja mirisa određene osobe, a onda i pronalaska te osobe na kraju traga. Amerikanci ga koriste za lov na kriminalce, a na našim prostorima mantrailing se koristi za pronalazak nestalih osoba.

I dok su u Hrvatskoj rijetki čuli za ovu disciplinu, u Sloveniji je priča nešto ozbiljnija pa ne čudi da je radionicu vodio međunarodni licencirani trener i sudac mantrailinga Matjaž Zanut iz slovenskih Brežica, koji se ovom disciplinom bavi već 7 godina.

Radionicu je Matjaž iskoristio da sudionice i njihove pse poduči osnovama mantrailinga, a jednom tjedno vraćat će se u Zagreb i s njima odrađivati treninge jer potrebno je i do tri godine intenzivnog rada kako bi se za nekog psa moglo reći da je do kraja obučen.

Mantrailing naime kombinira nevjerojatnu sposobnost psa da procesuira odumrle stanice kože sa osobe i postavi ih u kronološki red kako bi napredovao u traženju na tragu, te sposobnost psa da prepoznaje miris pojedinih osoba i razlikuje ih.

Kada pas sudjeluje u ovakvoj potrazi, prvo mu se da da ponjuši komad odjeće izgubljene osobe ili neki njezin drugi osobni predmet, a nakon toga on slijedi točno taj miris po tragu.

Tako su se i na radionici psi prvo privikavali na mirise osoba koje će tražiti, a onda je uslijedila "igra skrivača" u zagrebačkom Blatu.

I samom Matjažu, ali i polaznicama radionice, mantrailing je hobi kojim se bave uz svoje redovite poslove. Na pitanje može li se u ovom slučaju pričati o novcu i zaradi, Matjaž odmahuje glavom.

Mantrailing je, kaže, aktivnost koja ima humani karakter i želja vlasnika pasa je da jedan dan sa svojim ljubimcima sudjeluju u akcijama spašavanja nestalih.

U Hrvatskoj, zasad još uvijek rijetko, mantrailing koriste pripadnici HGSS-a, dok je u Sloveniji Jedinica spasilačkih pasa ovaj oblik potrage koristila u više od 50 slučajeva.

"Nekad se ljudi sami vrate, nekad budu pronađeni, a nekad nažalost ne", priča o uspješnosti akcija Matjaž i dodaje kako su potrebne otprilike tri godine i 4 do 5 pet treninga tjedno kako bi pas bio spreman za mantrailing.

"Sve me privuklo jer je humanog karaktera"

Na zagrebačkoj radionici koju je organizirao Klub za obuku službenih i sportskih pasa sudjelovala je i Suzana Horvat. Njezina ljubav prema ovoj neobičnoj dispicplini počela je kada se na jednoj radionici zaintrigirala za ovaj način rada, za kojeg vjeruje da ima veliku korist.

"Sve me privuklo jer je humanog karaktera", kaže i naglašava kako se radi o za pse zabavnom hobiju jer je za njih "njuškarenje sva sreća svijeta".

"Iskreno ja mislim da bi trebalo malo više educirati ljude kako o mantrailingu, tako i o drugoj, kod nas poznatijoj metodi rada pasa spasioca. Obje discipline su vrlo korisne kako u potragama za nestalim osobama u šumi, pod ruševinama, tako i u nekim policijskim akcijama traženja kriminalaca", kaže Suzana koja je na radionici sudjelovala sa svoja dva border collieja.

Ako ste i sami zainteresirani za mantrailing nije bitno koje pasmine je vaš ljubimac. Bilo koji pas uz dobrog vodiča može postati potražni. A vi kao vodič morate biti dobrog zdravlja, jer nije sve baš tako jednostavno kako se čini na početku, spremni na sve vremenske uvjete i na suradnju s drugima bez nametanja ega.

"I naravno uporni bez obzira koliko teško bilo", zaključuje Suzana.