"Tog 18. rujna - užas. Imali smo prometnu nesreću. Jedan mladi vozač u nekakvom čudnom stanju frontalno se zaletio u nas. I ništa više nije bilo kao što je bilo prije. 24 sata, 365 dana pod stresom. Htio to priznati ili ne", započeo je svoju priču Mladen Dražić.
"To vidiš tek poslije", dodala je Ines Dražić.
Druga obitelj, slična priča. Novi član obitelji. Radost, ali i bitka. Cjeloživotna.
"Mi smo tih prvih godinu dana, mi nismo bili obitelj. Suprug je preuzeo drugu djecu na sebe, a ja sam preuzela Denisa. Vježbaj, vježbaj. Nismo imali obiteljski život, ništa", objasnila je Nadica Bjelčić.
"Pa dokad više, pa gle sad opet operacija, pa tjednima – Nadica po danu u bolnici uz njega, ja cijelu noć uz njega. Jer njemu je bilo teško bez nekog od nas", rekao je Željko Mihoković.
Odustajanje nije opcija
Najgora noćna mora svakog roditelja. Bolest djeteta. Nesreća koja mijenja sve. Situacija u kojoj se testira ne samo odanost, već i hrabrost, snaga, ljubav. Situacija kada nema druge nego se uhvatiti u koštac. Izvući najbolje.
"Na početku nitko ne može misliti ni na što osim na dijete, ali kad dođu do tog nekog stupnja, onda se zaista treba orijentirati i na sebe osobno jer je teško izdržati ako ne misliš na sebe. Ali i da su partnerski odnosi oni koji zahtijevaju određeni trud i komunikaciju", objasnila je psihologinja Marina Grubić.
No nerijetko sve krene u krivo. Pucaju veze, brakovi. Raspadaju se obitelji! Pa sve ostane na jednom roditelju, najčešće majci.
ovo nije takva priča!
Pročitajte i ovo
Nadica i Željko, živjeli su idiličan život. Zaposleni, s dvoje djece koja su krenula u školu. Neprospavane noći i dječje bolesti bile su iz njih. Poželjeli su i treće.
"Mislila sam – to će se odgajati samo po sebi. Treće, četvrto, peto. To uvijek svi kažu to je jednostavno, to nema problema. Ali dragi bog ili sudbina, kako god da to čovjek gleda, imao je sasvim drugačije planove", rekla je Bjelčić.
Rodio im se sin Denis - imao je višestruke poteškoće koje su dovele do cerebralne paralize. Nisu znali hoće li preživjeti. Nadica je dane i noći provodila u suzama, suprug ju je tješio. I što je najvažnije, bio i ostao uz nju!
"Svaki put kad bih se ja rasplakala, kad bih rekla – kako ćemo, što će biti? On je uvijek govorio – ništa ti ne brini. Gdje je garancija? Pa nema garancije u životu, ali ništa se ti ne brini, bit će to dobro, ima on nas za svoje roditelje, on ne može ispasti loše", dodala je.
Pročitajte i ovo
Novi dom postala je bolnica Rebro. Cijela obitelj u brizi. Neispavana, umorna.
"Iz dana u dan održavao sam taj neki status – obitelj i klinci, supruga u jednoj bolnici, Denis u drugoj bolnici", komentirao je Mihoković.
I posljedica koja je u takvim obiteljima nažalost neminovna. Druga djeca, braća i sestre, silom prilika ne mogu imati isti tretman! I padaju, ne namjerno – u drugi plan!
"Onda je kćerka baš komentirala jednom – kamo opet idete? Ja kažem, idemo u bolnicu. I onda je ona, srećom rekla – prokleta bolnica! I onda sam se ja zaustavila i rekla: 'Što to znači?' Njoj je bilo sve to nepoznato. Što znači bolnica, što znači brat kojeg nikad u životu nije vidjela?", pitala je Nadica.
Ništa nisu krili. Bili su otvoreni prema ostaloj djeci. I imali sreću. Uz golemi trud, dobili su i toliko potrebno razumijevanje.
"I onda kad su oni došli gore i kad su vidjeli to jedno malo, nemoćno biće, onda im je postalo jasno zašto roditelji žure gore, zašto se gore zadržavaju, i na kraju krajeva, zašto mama plače. Pokušava sakriti suze, ali ne uspijeva uvijek", navela je.
Stručna podrška je uvijek tu
Bilo je teško kažu. Nisu mogli sve sami. Pomoć su potražili u grupi podrške za roditelje djece s višestrukim teškoćama koju vodi psihologinja Marina Grubić.
"Na početku svi roditelji trebaju proći proces psihološke prilagodbe od godinu do tri. I to je razdoblje kad im najviše treba podrške. Oni su tad suočeni sa situacijom da se rodilo dijete koje nije očekivano. Da se dogodilo nešto što je teško za dijete. Tu je i ta briga za dijete, kako će, što će. Zapravo im se mijenja cijeli život", objasnila je psihologinja.
Istu podršku potražio je i bračni par Dražić. Njihova tragedija dogodila se osam mjeseci nakon rođenja sina Marina, i to u prometnoj nesreći! Ozljeda mozga uzrokovala je cerebralnu paralizu. Bolnice, toplice, neprestana briga i skrb postali su njihova svakodnevica.
"Život nas dvoje je išao tako – kad jedan malo zastane onda dođe ovaj drugi pa ga gura", rekao je Mladen.
No nikada nisu pomišljali na razvod. Zajednička patnja, kažu, samo ih je ujedinila.
"Više nas je to zbližilo nego razdvojilo. Možda da toga nije bilo, možda bi se prije razdvojili", rekla je Ines.
Pročitajte i ovo
Zdravi temelji veze, ono što par unosi u brak - osnova je za budućnost!
"Istraživanja su pokazala da kakav će biti partnerski odnos i hoće li zapravo teškoće djeteta utjecati na taj partnerski odnos to ovisi o prirodi tog odnosa prije rođenja djeteta s teškoćama", izjavila je psihologinja.
Ili onome što uslijedi tijekom godina. Dražići koji su cijeli svoj život posvetili brizi o svom Marinu nakon prometne nesreće, doživjeli su još jednu tragediju. I nju su, kao i sve u životu, proživjeli i preživjeli zajedno. U 15 godini, njihov je sin izgubio bitku za život.
"On je naš anđeo čuvar", u suzama je rekla Ines.
Snaga koju su imali, koju i dalje imaju – kažu, nije nešto što mogu objasniti. Na njoj su zahvalni. Na svakom trenutku. Pa i na onim najtežima.
"To ne može razumjeti nitko tko nema takvo dijete. To vam je jedna velika sreća, blagoslov. I tek kad to nemaš onda shvatiš što si izgubio", izjavila je Ines. Odustati nikada nije bila opcija. Niti od bitke za Marina, kao i one za njihov brak.
Potpora daje snagu
Složno kroz sve, i Nadica i Željko plove. Unatoč svemu. Okrenuti jedno drugom leđa, okrenuti leđa obitelji – nikada nije bila opcija. "Ja nisam razmišljao da ja odem, nije mi ni na kraj pameti bilo", izjavio je Željko, a Nadica je otkrila da je imala neizmjerno povjerenje u njega.
"Ja sam uvijek bila rekla – ti si moja stijena, ti si moj oslonac. Koliko god da sam ja za hrpu stvari snažna, i donosim odluke, i borim se javno. Ali i najsnažnija osoba treba nekoga na koga se može osloniti. Ako se nemaš ni na koga osloniti, onda propadaš, raspadaš se. I kad se raspadneš, onda te nema nitko onako ponovno skupiti pa da ponovno se možeš izgraditi kao feniks i ići dalje", komentirala je.
Pročitajte i ovo
A oni moraju i žele dalje. Zbog svoje djece. Zbog Denisa. 19-godišnjaka kojem je želja položiti državnu maturu. I studirati teologiju.
"Pa osjetio sam poziv u šestom razredu osnovne škole, kada sam pisao sastavak što bih za 30 godina u budućnosti ja radio pa sam napisao da bi htio biti svećenik", naveo je Denis Bjelčić svoje razloge za upis teologije - i to se nije promijenilo do danas.
Mnoge ljude osobne tragedije, nesreće i bolesti razjedine. Ne i njih. Izazove i teškoće koje im je život poslao, Nadica i Željko zajedno rješavaju. I na to su ponosni.
Pročitajte i ovo
"Je li bilo teško – jest! Nećemo idealizirati. Svaki brak ima svoje. Jesmo li mi imali uspone i padove, jesmo, i prije Denisa, i za vrijeme Denisa. Jesmo li se mogli rastati – jesmo. Hoćemo li se rastati – nadam se da nećemo. I svi kažu – vi ste puno toga uspjeli. Da, ali uspjeli smo zato što smo bili svi skupa zajedno tim. Jer smo svi zajednički imali nekakav cilj", objasnila je Nadica.
"Izrasli smo svi zajedno u nekakvu obitelj. To nam je psihički, emocionalno i socijalno čak pomoglo da funkcioniramo mi sami, da funkcioniramo prema drugim ljudima, da vidimo svijet drugačije", komentirao je Željko.
Sjećanje koje nikad ne jenjava
Marina više nema. Ali u srcima svojih roditelja živi i dalje.
"Ja i dalje kad hodam gradom vidim one iste prepreke, otkrivam nove prepreke kao da je Marin tu, kao da ga guram u kolicima i ne mogu negdje dalje proći", rekao je Mladen.
"Kad dijete umre, ja mislim da je to nešto najstrašnije što se može nekome dogoditi u životu. Ali, mislim da u tome najviše može pomoći vjera. Ako vjerujete, znate da ćete se jednog dana naći svi zajedno", navela je Ines.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Zajedno. Najvažnija riječ koju smo mogli čuti, osjetiti i zapamtiti u ovih nekoliko minuta. Formula je to uspjeha. Onda kada je najteže, kada je najpotrebnije, biti hrabar, voljeti i ostati potpora. Pronaći snagu tamo gdje je - samo naizgled nema!
"Ja uvijek kažem, sve je to zahvaljujući Denisu. Jer da Denisa nema, ničeg toga ne bi bilo. Tako da, hvala ti, Denise!", poručila je Nadica.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
