Prema listama čekanja, na mamografiju dojke u KBC Rebro možete doći na red tek u desetom mjesecu 2025. godine, a na ultrazvuk dojke u 12. mjesecu ove godine. U KB Dubravi na ultrazvuk abdomena mogli biste doći na red tek u 12. mjesecu ove godine.
Ekipi Provjerenog javila se pacijentica s istim problemom. "Naručila sam se za MR vratne kralježnice u 10/23 a dobila termin u 9/25?!. Iako moj neurokirurg kaže da moram svake godine na MR i tako piše na nalazima koga je to briga. A moj liječnik opće prakse kaže neka proban tražiti termin van Zagreba za što neću dobiti povrat putnih troškova. Ili neka platim privatno", ispričala je.
Za prvi pregled kod liječnika urologa čeka se za travanj, za dojke redovni pregled čeka se do travnja ili svibnja. Za gastroskopiju se čeka oko tri mjeseca, za kolonoskopiju oko šest.
"Iz nekih županija stižu obavijesti da se na kardiologa sada čeka četiri ili šest mjeseci umjesto 10, 12 mjeseci. I to je pomak. U nekim županijama se ultrazvuk abdomena sad dobije za tri mjeseca, a ne za pet mjeseci. Da, i to je pomak. Ali to sve skupa nije zadovoljavajuće", komentirala je koordinatorica Hrvatske obiteljske medicine Nataša Ban Toskić.
Pročitajte i ovo
Ministar zdravstva Vili Beroš najavio je uvođenje reda u zdravstveni sustav. "Da do kraja ove godine smanjimo sve liste čekanja za bolničku dijagnostiku do 270 dana", rekao je.
Liječnici ne dijele ministrov entuzijazam. "Nije prvi put da se sređuju liste čekanja prije izbora. Koliko ja znam prije svakih izbora svaki ministar bilo koje boje, vlade, izmisli neki svoj program kojim se smanje liste čekanja jer time pridobije glasove“, komentirao je doktor Marin Smilović.
"Meni se čini 270 dana nečim strašnim. To je devet mjeseci. Općenito govoriti da je lista čekanja smanjena na devet mjeseci već samo po sebi je strašno", dodala je Ban Toskić.
"Trebalo bi imati točno postavljene uvjete koji pacijenti u kojem vremenu mogu doći. Znači, taj broj od 270 dana koji se pojavljuje u medijima nije toliko bitan za sve pacijente. Znači, imamo neke hitne i prioritetne pacijente kojima je vrlo bitno možda unutar dva tjedna dobiti termin. A neki koji imaju kontrole ili čekaju na neke elektivne operacije čak i duže od 270 dana nije problem jer njihovo stanje nije hitno i prioritetno", nadovezao se Smilović.
Doktor Smilović ističe kako se vrše pritisci na liječnike da se odrađuju duple smjene i dodatni rad, kako bi se ministar mogao pohvaliti smanjenom listom čekanja.
"Dobili smo neke informacije od naših članova HUBOL-a da se upisuju duple ambulante, da se pacijenti prebacuju. Da se negdje rade dvojne ambulante, da se neke pacijente briše pa će ih se onda naknadno upisati. To nije način", naglasio je.
"Samo za bogate"
Iako su nam puna usta brige za mentalno zdravlje kao i nastojanja da se odlasci psihijatru počnu doživljavati kao odlasci zubaru, za prvi slobodni termin morat ćete pričekati.
U četvrtom mjesecu možete doći na red kod psihijatra. Ako odete privatniku, jedan posjet koštat će vas između 70 i 80 eura. Psihoterapija se u najvećem broju slučajeva provodi jednom tjedno što pacijenta stoji najmanje 280 eura mjesečno.
"Ta vrsta zdravlja je očito samo za bogate", rekla je novinarka Nataša Škaričić. Na stranicama HZZO-a potpuno druga priča, bilo koji pregled moguće je dobiti u roku od dan ili dva.
No, koliko je to realno odnosno usklađeno s terminima koje dobivaju obiteljski liječnici?
"Termini koji su ponuđeni na naručivanje iz naših ordinacija čine samo jedan mali dio dostupnih termina i zapravo puno je veći raspon mogućih termina ako se osobno obratite u bolnicu", dodala je Ban Toskić.
Pročitajte i ovo
Doktorica je i pokazala kako to u praski izgleda. "Evo, na primjer ako pokušam naručiti pacijenta na prvi pregled oftalmologa. Možemo vidjeti primjerice da je kod Doma zdravlja ZG zapad prvi ponuđeni termin 25. siječnja ove godine, ali kada kliknem na tu ustanovu, onda se vidi da je realni i jedini ponuđeni termin tek 28. 5.", objasnila je.
"Tako da je zaista važno i uskladiti sve termine koji su dostupni u ustanovama, a da budu u skladu s onim dostupnim informacijama na stranicama HZZO-a jer sad i tu imamo jedan nesklad podataka", ispričala je Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
Iako je kod onkoloških dijagnoza svaki dan presudan, a posebno hitnim se smatraju slučajevi kod kojih je došlo do tumorskog rasta, ni takvi pacijenti nisu pošteđeni čekanja.
"Gospođi su postavili sumnju na metastazni rak koji je zahvatio kosti, dobila je uputnicu za hitni CT i gospođa me molila, pisala mi je u petak navečer, odnosno u 2 ujutro, između petka i subote, molila me za pomoć, rekla je da je zvala sve bolnice u državi i da nigdje nije uspjela dobiti termin prije konca veljače.
Ja sam, mislim stvarno mi je žao, ali rekla sam da ne znam kako da pomognem, osim da joj savjetujem da pošalje mail ministru i da stavi mene osobno u cc, da ovo što je meni napisala napiše i njemu, samo se ljudi boje. Ona taj mail nije poslala, ali koliko sam se čula s njom, ona je obavila tu pretragu“, prepričala je Ivana Kalođera iz udruge Nisi sama.
Reforma zdravstva
Kao glavni indikator da ministar Beroš ne namjerava raditi ozbiljnu reformu zdravstva, novinarka Škaričić ističe to što nije napravljena nikakva analiza dosadašnjeg stanja odnosno zbog čega se tolike liste čekanja uopće stvaraju.
"U slučaju analize čekanja, ta analiza bi utvrđivala analizu posljedica dvojnog rada liječnika za koje se zna, to je svjetski problem, to nije nešto što smo mi originalno smislili, ali smo zaista napravili jedan nakaradan model. Ali inače se zna, za dvojni rad liječnika, da generira liste čekanja“, objasnila je.
"U Hrvatskoj je u zadnjih pet godina, pa možda i deset planuo broj privatnih klinika koje pružaju zdravstvene usluge. Mi nemamo dovoljan broj liječnika koji bi radio samo privatno, a da ovi koji su u bolnici rade samo u bolnici.
Došlo je do toga da zaista onda rade i privatno i javno isti ljudi i naravno da se pacijenti pitaju kako mogu kvalitetno obavljati zdravstvenu zaštitu i usluge ako rade ili istovremeno ili rade izvan svog radnog vremena pa onda rade duple smjene. I zaista se onda pitamo mogu li oni to pokriti", dodala je Karačić.
Pročitajte i ovo
Iako je Ministar Beroš najavio da liječnici ne mogu raditi privatno ako su liste čekanja u javno zdravstvenoj ustanovi preduge, postavlja se pitanje tko to uopće kontrolira.
"To je situacija koja je toliko metastazirala da nema šanse da se ona zaustavi, to je ono što bi rekli, preveliki smo da propadnemo", dodala je novinarka Škaričić.
"Ja sam radiolog, imam i dežurstva u svojem poslu, popodnevni rad. Dosta često se nalazim u bolnici, ne stigne se toliko ići u privatnu. Znači, moram si pogledati kad mogu, kad mi je slobodno da odradim to. Neke specijalizacije nemaju takav način rada, oni imaju možda samo ambulantni način rada, osam sati svaki dan i to je to. Nemaju dežurstva pa je njima lakše", objasnio je doktor Smilović.
Nema kontrola
Prvi pregled kod dermatologa možete očekivati početkom četvrtog mjeseca, prvi kod oftalmologa u desetom mjesecu. Deset mjeseci morate čekati kako biste pregledali vid. No, na ovim primjerima vidimo kako problem dugog čekanja na pretragu nema veze s brojem liječnika, jer tamo gdje ih je puno kako u javnom, tako i u privatnom sektoru je situacija najčešće najgora, naglasila je reporterka Provjerenog Barbara Majstorović Ivezić.
"Dakle sve ove medicinske grane koje su jako komercijalne, kod svih ćete uočiti enormne liste čekanja u javnom sektoru, potpuno logično", komentirala je novinarka Škaričić.
Sustav je, smatra Škaričić, osmišljen na način da javni sektor bude platforma za komercijalni uspjeh u privatnom sektoru. Nema nikakvih kontrola niti nadzora dvojnog rada odnosno koliko neki liječnik radi u bolnici u kojoj je zaposlen, a koliko u privatnoj klinici.
"Sad vi meni recite, da netko danas prima, lupit ću to, danas su to ozbiljni novci, ali recimo 10.000 i više eura bruto u nekoj privatnoj poliklinici, a u bolnici radi za dvostruko manji iznos – koji je njegov stvarni interes, koji je njegov stvarni poslodavac", upitala je.
"Prvenstveno liječnici idu raditi u privatne klinike jer nemaju dovoljno financijskih prihoda koje oni zarađuju u javno zdravstvenim ustanovama, da si mogu osigurati recimo neki lagodniji život. Pa zato odu raditi u privatno. Zašto bih išao raditi u privatnu polikliniku ako mogu dovoljno zaraditi na svom regularnom poslu", nadovezao se Smilović.
U 2022. godini HZZO je privatnim poliklinikama za obavljene zdravstvene usluge platio gotovo 358 milijuna kuna. Europska direktiva propisuje da bilo koji građanin Europske unije se može liječiti u drugoj zemlji i za to dobiti povrat novca, u iznosu koliko to košta u matičnoj državi u kojoj je osiguran. No, ako u Hrvatskoj odete privatnom liječniku, nema povrata novca.
"Ono što osobno mogu vidjeti kao neke dobre sisteme su naravno zapadne Europe: Nizozemska, Belgija. Liste čekanja kod njih su vrlo male, a upravo zato što su angažirani svi resursi. Sve imaju na raspolaganju, i privatne i javne. Pacijenti biraju gdje će ići. Oni sami plaćaju svoje račune i onda idu kod svog osiguravatelja koji im onda refundira taj trošak", rekla je Karačić.
Dok liječnici najavljuju skori štrajk, prvenstveno tražeći veće plaće, ali i kadrovsko - vremenske normative koji bi pokazali koliko vremena zahtijevaju određeni pregledi što bi, kažu, uvelo red u sustav, ministar najviše brine o tome kako da u predizborno vrijeme natrpa što više propagandnih informacija o velikim projektima u zdravstvu i sređenim listama čekanja. A građanima koji ne mogu čekati devet mjeseci ostaju privatnica - ako za njih imaju novca.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
-
Gužva na plažiPogledajte prizore na egipatskim plažama: "Ovako nešto nikada nisam vidio"
-
NevjerojatnoImotski kao Azurna obala: Zašto su cijene smještaja dosegnule 500 eura za noć?
-
HDZ NIJE ODUŠEVLJENDomovinski pokret pun je ideja! Tražili su veće plaće, sad žele prestanak subvencioniranja struje i plina za građane
