Optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni B. R., drugookrivljeni R. B., trećeokrivljeni B. L., četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija, da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.
Pročitajte i ovo
Neki od zapovjednika su i osobno sudjelovali u mučenjima i ubojstvima civila, dok su njima podređeni pripadnici njihovih postrojbi u skladu sa zajedničkim planom postupali po tako dobivenim naredbama.
Okrivljenici su u cilju zajedničkog plana pljačkali civilno stanovništvo oduzimajući im osobne automobile, traktore, novac, i sve druge vrjednije stvari. Stavlja im se na teret da su zapalili, minirali i uništavali gospodarske objekte, ali i kuće i gospodarske zgrade stanovnicima hrvatske nacionalnosti. Prema civilima su nečovječno postupali uskraćujući im medicinsku skrb i opskrbu osnovnim živežnim namirnicama tjerajući ih na prisilni rad i obavljanje najtežih poslova kao i zabranjujući im da svoje mrtve i ubijene pokapaju na mjesnom groblju.
Tereti ih se i da su na području Voćina, Huma i Kraskovića od sredine srpnja 1991. do sredine prosinca 1991. godine ubili 50 osoba, i to 47 civila i tri ratna zarobljenika pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde. Samo u jednoj noći, 13./14. prosinca 1991. godine ubijena je 31 civilna osoba. Žrtve su bile surovo i bestijalno zlostavljane, a potom ubijene ne samo hicima iz vatrenog oružja već su neke žrtve ubijene udaranjem čeličnim lancima, zabadanjem čavala u prsni koš, udarcima sjekirom u glavu, a neke žrtve su zaklane nakon čega su njihova tijela zapaljena.
Optužnicom im se stavlja na teret da su u noći 13./14. prosinca 1991. iz tenkova ispalili više topovskih granata u toranj Župne crkve Svete Marije u Voćinu koja je upisana u Registar spomenika kulture i djelomično ga urušili, nakon čega su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina različitog streljiva i eksploziva uslijed čega je Župna crkva Svete Marije srušena i uništena u potpunosti. Radilo se o velikogotičkoj jednobrodnoj Župnoj crkvi iz 15. stoljeća koja je rješenjem Konzervatorskog zavoda iz Zagreba od 5. studenog 1962. upisana kao spomenik kulture, a koju su okrivljenici srušili do temelja. Pored toga, okrivljenici su nezakonito kao taoce uzimali civile, odvodili ih u milicijsku stanicu u Voćinu gdje su ih tukli, mučili, izgladnjivali i prislanjali im oružje na glavu te prijetili ubojstvima.
Dodajemo kako su za kaznena djela ratnog zločina na području Voćina do sada V. S. i S. B. pravomoćno osuđeni te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, dok je doktor M. V. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika.
