Mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, poslao je 'okružno pismo svećenicima i svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o sprovodnoj praksi i običajima'. Smrt bliske osobe često nas zatekne nepripremljenima, pa je dobro pročitati koja su prava vjernika prilikom sprovodnog obreda.
Pročitajte i ovo
Primjerice, dopušteno je za sprovod izabrati drugu crkvu kao i drugo groblje u odnosu na ono u čijoj župi živite, neprikladno je da netko pozove zbor, klapu ili pjevača da izvode pjesme koje nisu u duhu kršćanskog slavlja sprovoda, uvriježeno je da se kod sprovoda daju prilozi, taksa za crkveni sprovod je 200 kuna, a za crkvenu misu 50 kuna. No ako obitelj nema taj novac ili ga možda niti ne želi dati - ne smije joj se uskratiti niti sprovod niti misa. Evo pisma mons. Barišića:
Kako postupati u određenim slučajevima
'Tehnološka dostignuća vremena u kojem živimo omogućila su nam lakšu pokretljivost i komunikaciju. Ljudi se lako premjeste i dođu s jednog mjesta na drugo, a glas leti i brže i lakše i dalje. Pogrebi naših pokojnika su nerijetko prigoda za koju mnogi ne štedimo ni vremena ni puta kako bismo nazočili molitvi i posljednjem ispraćaju. Lijepo je i dobro da se kao zajednica vjernika upravo tako, ljudski i kršćanski, opraštamo od braće i sestara koji su na ovaj ili onaj način obilježili i naš život.
Sveta majka Crkva sprovodnim obredom zaziva duhovnu pomoć za preminule i odaje počast njihovim tijelima koja su hram Duha Svetoga. Istodobno, Crkva pruža utjehu nade živima te budi vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. Stoga je bitno da se u krilu Crkve pri crkvenom sprovodu ponašamo prema odredbi bogoslužnih zakona, (usp. kan. 1176 §2)', stoji u pismu
Ublažavanje boli i tjeskobe
'Sprovodna liturgija, svojom ljepotom, dubinom svojih molitava, homilijom... mora već sama po sebi biti znak vjere u uskrsnuće, ali i poštovanja prema pokojnicima kao i brige za obitelji preminulih. Zato i čitamo u Prethodnim napomenama za Red sprovoda: Pripravljajući i uređujući sprovodno slavlje svećenici će se brižno i obazrivo osvrtati ne samo na osobu pokojnika i na okolnosti njegove smrti već i na bol ukućana i na potrebe njihova kršćanskog života (br. 18). Isto tako svećenik će pokojnikovu obitelj s pažnjom pridizati, blažiti joj bol i tjeskobu i po mogućnosti dobrohotno joj pomagati te skupa s njom pripraviti primjeren način sprovodnoga slavlja, služeći se pri tom mogućnostima što mu ih sam obred predlaže i dopušta te će zgodno uskladiti liturgiju za pokojne s cjelokupnim liturgijskim životom župe i pastoralnim djelovanjem (br. 25)', napisao je mons. Barišić.
Gdje sahraniti pokojnika
'Uvijek i prije svega moramo biti svjesni vremena i mjesta u kojem živimo kako bismo izbjegli nepotrebne neugodnosti ili čak sablazan. Moramo biti svjesni i različitosti pastorala u gradovima i na selima.
Moramo biti svjesni i toga da su ljudi tradicionalno vezani uz mjesta svoga rođenja ili porijekla. Nerijetko naši vjernici, pa i sami svećenici, upravo u mjestima iz kojih potječu grade obiteljske grobnice te se žele u njima i ukopati. Čest je slučaj da vjernici gotovo cijeli život žive u gradu, a pokopaju se na selu. Zato se nekim svećenicima, tj. župnicima na selima, ponekad čini da je njihova služba vezana isključivo uz groblja i da je njihov pastoral jedino onaj sprovodni. Nije ugodno kad rodbina pokojnika žurno zove Ordinarijat s pritužbom da netko njihovim pokojnicima uskraćuje sprovod jer nisu živjeli u njihovoj župi ili zbog toga što nisu pridonosili materijalno za tu župu.
To nije u skladu s kršćanskim milosrđem niti s humanošću. Pri tom neki župnici traže da rodbina dovede 'svoga' svećenika ili čak da plati cijenu za sprovod u koju se uračunaju zaostatci za redovinu, štolarinu i si. Istina je da se, prema kanonskim propisima, sprovod za preminulog vjernika obavlja u crkvi njegove župe (usp. kan. 1177 §1) te da ako župa ima svoje groblje da se preminuli vjernici na njemu pokapaju (usp. kan. 1180 §1). No, isto tako ne smijemo zaboraviti da je rodbini, jednako u skladu sa kanonskim propisima, dopušteno za sprovod izabrati drugu crkvu kao i drugo groblje (usp. kann. 1177 §2; 1180 §2). Susret s obitelji prije sprovoda i samo sprovodno slavlje ni u kojem slučaju ne smije biti trenutak obračunavanja, već izljev milosrđa i razumijevanja, inače bi bilo u suprotnosti s duhom evanđelja. A mi smo, braćo svećenici, pozvani slijediti i propovijedati Radosnu vijest milosrdnog Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi', napominje mons. Barišić.
Liturgijsko pjevanje
'Budući da je sprovod vjernika liturgijsko slavlje onda je od neizmjerne važnosti paziti i na liturgijsko pjevanje. Kažemo liturgijsko pjevanje, a pod tim podrazumijevamo pjesme koje su prikladne za pjevanje u crkvi i na groblju kod sprovoda. Tu su u prvom redu psalmi, a onda i druge pjesme koje odišu vjerom u uskrsnuće, koje bude nadu u život vječni i susret s našim Stvoriteljem. Neprikladno je i nije dopušteno da netko pozove zbor, klapu ili pjevača da izvode pjesme koje nisu u duhu kršćanskog slavlja sprovoda. O ovoj stvari je potrebno prikladno i blago, ustrajno i strpljivo poučavati naše vjernike', stoji u okružnom pismu.
Prikupljanje novca
'Već neko vrijeme je u Nadbiskupiji prisutna neujednačena, a ponegdje skroz nezakonita i nehumana praksa skupljanja novca kod sprovodnih slavlja. U više slučajeva su to, s čuđenjem, primijetili i naši vjernici koji odlaze na sprovode svojoj rodbini, prijateljima i kolegama te su izrazili svoju zbunjenost, a nerijetko i sablazan nad nekim postupcima.
Uočljivo je to i u nekim župama kod sprovoda roditelja i rodbine svećenika gdje slavlju nazoči veći broj svećenika i redovnika s područja naše i drugih biskupija. Koliko god bilo pohvalno da se ljudi u trenutcima smrti solidariziraju, još više je potrebno paziti nad prikupljanjem novca kako se to ne bi pretvorilo u lošu praksu gdje je netko primoran davati ili gdje bi se možda manipuliralo, a osobito s misnim intencijama. Stoga je prevažno razlikovati novčane priloge i njihove namjene.
U nekim je našim krajevima uvriježeno da se kod sprovoda daju prilozi na sljedeće nakane: misne intencije, prilozi za crkvu, prilozi za groblje ili mrtvačnicu, prilozi za obitelj, prilozi za Caritas ili neku drugu humanitarnu udrugu ili zakladu. Nerijetko se zna dogoditi da se svi prilozi skupljaju na naslov misnih intencija, a netko, bilo župnik, bilo obitelj pokojnika ili netko treći, svojevoljno odredi samu raspodjelu toga novca. Napominjemo da u Taksovniku biskupija splitske metropolije stoji da je taksa za crkveni sprovod 200 kuna, da je misni stipendij za sprovodnu misu 50 kuna te da se i onima koji ne mogu ili čak ne žele platiti ne smije uskratiti niti sprovod niti misa.
Kako bismo ovu materiju bolje uredili onda se trebamo držati kako slijedi: ono što taksovnik predviđa (prilog za sprovod i za svete mise) prima župnik, tj. od njega ovlaštena osoba, i to na doličnom mjestu.
Ovdje se poglavito skreće pozornost na misne intencije koje nikome drugome nije dopušteno samovoljno primati ili njima samovoljno raspolagati jer se uvijek i svugdje mora poštovati volja onoga koji traži prikazivanje svete mise na određenu nakanu te za istu daje i prilog. Osim misnih intencija župnik ili od njega ovlaštena osoba može skupljati i za potrebe crkve pri tom budno pazeći da se točno razlikuje ono što je misna nakana od onoga što je za druge namjene.
Često se zna vidjeti da obitelj, poštujući volju pokojnika, umjesto cvijeća traži od rodbine i prijatelja da svoj prilog dadnu za potrebe Crkve. Hvale je vrijedno gdje vjernici, i u trenutku boli zbog smrti i rastanka, osim misnih nakana daju i svoj prilog za Crkvu misleći pritom na raznolike i mnogobrojne potrebe župa. Isto tako ponavljamo da izričito nikome drugome nije dopušteno prikupljati misne priloge, a potom svojevoljno odrediti sumu i broj koliko se misa ima slaviti. Tako prikupljene priloge svećenik i ne smije primiti. O prilozima za misno slavlje govori se u Zakoniku kanonskog prava kann. 945-958', napisao je mons. Barišić.
Sa svetim se postupa sveto
'Sancta sancte tractanda sunt! Draga braćo svećenici, sigurno smo više puta čuli izreku da se sa svetim sveto postupa. Liturgija je svetinja jer je bogoslužni čin kojim se daje hvala Svevišnjem Bogu za udijeljene milosti. Sveta misa je svetinja nad svetinjama jer ju je ustanovio sam Gospodin naš Isus Krist kao vrhunac svih sakramenata i htio da se slavi njemu u spomen. Braća i sestre su nam također svetinja jer su slika Božja i jer nas je Gospodin od njih uzeo i postavio da njima budemo pastiri i učitelji, ali i sluge. Stoga postupajmo sveto, dapače sveto živimo. Budimo blagi i pravedni, milosrdni i vjerni svome pozivu.
Poštovana braćo i sestre u Kristu, poslani smo biti uz vas kao posvetitelji vas samih i vaši posrednici pred Gospodinom, kao učitelji vjere i blagovjesnici Radosne vijesti, kao oni koji će vas usmjeravati Gospodinu dok On ne dođe. Potrebne su nam vaše molitve kako bismo mogli biti svjedoci milosrdne ljubavi Dobrog Pastira među vama. Neka nas sve Gospodin blagoslovi i podrži na veću slavu Božju i naše spasenje.
Sve što je gore navedeno i određeno stupa na snagu odmah i bez iznimke. Molio bih župnike da o ovome upoznaju svoje suradnike, župno pastoralno i župno ekonomsko vijeće te sve župljane', stoji u pismu koje je potpisao nadbiskup Barišić.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
